/
4
/
4
49
Prikaza
1
Komentar
PRIJE gotovo petnaest godina na ovom sam portalu pisao kolumnu pod nazivom „Okolišne vibracije“, pokušavajući složena okolišna pitanja približiti široj javnosti i povezati ih sa svakodnevnim životom, razvojem gospodarstva i odgovornošću politike. Istodobno sam za tjednik Posavska Hrvatska napisao više od 150 kolumni posvećenih okolišu, prirodi, otpadu, energiji i održivom razvoju.
Ovom kolumnom započinjem ciklus od osam tekstova koji će biti svojevrstan stručni i javni uvod u četvrtu međunarodnu konferenciju Waste to Energy IV, koja će se održati 1. i 2. listopada 2026. u Slavonskom Brodu. Cilj nije unaprijed zagovarati jednu tehnologiju, nego otvoriti argumentiranu raspravu o tome što Europa radi s komunalnim otpadom, gdje se danas nalazi Hrvatska i kakav sustav želimo graditi u desetljećima koja dolaze.
Četrnaest godina europske promjene
Tri grafikona CEWEP-a, izrađena na temelju podataka Eurostata za 2010., 2017. i 2024. godinu, pokazuju mnogo više od promjene statističkih udjela. Oni prikazuju evoluciju europskog odnosa prema komunalnom otpadu – od njegova odlaganja prema sustavu u kojem se otpad pokušava vratiti u gospodarstvo kao sekundarna sirovina ili iskoristiti kao izvor energije.
Godine 2010. Europska unija odlagala je približno 38 posto komunalnog otpada. Recikliranjem i kompostiranjem obrađivalo se oko 40 posto, dok se oko 22 posto otpada spaljivalo uz energetsku oporabu. Već su tada postojale dvije potpuno različite Europe.
Njemačka, Nizozemska, Austrija, Belgija, Švedska i Danska gotovo su napustile odlaganje komunalnog otpada. Razvile su sustave u kojima se odvojeno prikupljaju i recikliraju vrijedni materijali, biološki obrađuje biootpad, a nereciklabilni ostatak koristi za proizvodnju električne i toplinske energije. Na drugoj strani nalazile su se države koje su na odlagališta usmjeravale između 70 i gotovo 100 posto komunalnog otpada.
Razlika nije bila samo tehnološka. Bila je to razlika u razvijenosti infrastrukture, zakonodavstva, upravljanja, tržišta sekundarnih sirovina i spremnosti stanovništva da sudjeluje u sustavu.
Odlaganje gotovo prepolovljeno
Do 2017. godine udio odlaganja na razini tadašnje EU-28 smanjen je na približno 23 posto. Recikliranje i kompostiranje porasli su na oko 46 posto, dok je udio Waste-to-Energy obrade dosegnuo približno 29 posto. Europa je tako u samo sedam godina gotovo prepolovila svoju ovisnost o odlagalištima.
Najvažnija pouka tog razdoblja jest da države s najboljim rezultatima nisu birale između recikliranja i energetske oporabe. Razvijale su oba sustava, ali za različite tokove otpada.
Čiste i tržišno iskoristive materijale usmjeravale su prema recikliranju, biootpad prema kompostiranju i anaerobnoj digestiji, a ostatni otpad – koji se ne može tehnički, okolišno ili ekonomski opravdano reciklirati – prema energetskoj oporabi. Odlagališta su postupno postajala mjesto za zbrinjavanje malog udjela stabiliziranog i neiskoristivog ostatka.
Podaci za 2024. potvrđuju nastavak tog procesa, ali pokazuju i njegovo usporavanje. U EU-27 recikliranjem i kompostiranjem obrađuje se približno 48 posto komunalnog otpada, Waste-to-Energy postupcima oko 26 posto, dok se približno 21 posto još odlaže. Ostatak se odnosi na nedostajuće ili drukčije statistički prikazane podatke.
Usporedbu treba tumačiti oprezno jer se mijenjao sastav Europske unije, a djelomično i način izvještavanja. Ipak, dugoročni je smjer jasan: između 2010. i 2024. udio odlaganja smanjen je za približno 17 postotnih bodova, dok su recikliranje, kompostiranje i energetska oporaba postali temelj europskog sustava.
WtE nije suparnik recikliranju
Belgija, Njemačka, Austrija, Nizozemska, Danska, Finska i Švedska danas odlažu tek simbolične količine komunalnog otpada. Njihovi rezultati pokazuju da visoka stopa recikliranja nije u suprotnosti s energetskom oporabom.
WtE postrojenje ne bi trebalo biti zamjena za odvojeno prikupljanje, recikliranje i kompostiranje. Njegova je uloga obrada ostatnog otpada koji preostane nakon provedbe prethodnih razina hijerarhije gospodarenja otpadom. Jednako je pogrešno tvrditi da se sav komunalni otpad može reciklirati. Materijali se tijekom uporabe onečišćuju, međusobno miješaju i gube dio svojih svojstava, a neke višeslojne i kompozitne proizvode nije moguće kvalitetno razdvojiti.
Ako takav otpad nema mogućnost energetske oporabe, najčešće završava na odlagalištu ili se izvozi kao RDF i SRF. Time problem nije riješen, nego je samo premješten u drugu državu.
Hrvatska između dvaju modela
Hrvatska je između 2017. i 2024. smanjila udio odlaganja komunalnog otpada s približno 72 na oko 51 posto. Istodobno je udio recikliranja i kompostiranja povećan s približno 24 na 37 posto. To je vidljiv napredak, ali još nije riječ o završenoj tranziciji.
Više od polovice hrvatskog komunalnog otpada i dalje završava na odlagalištima. Energetska oporaba sudjeluje sa samo nekoliko postotaka, a dio nastalog goriva iz otpada izvozi se ili koristi izvan cjelovitog nacionalnog sustava. Hrvatska se zato nalazi između starog modela, oslonjenog na odlagališta i novoga modela kružnog gospodarenja koji još nije infrastrukturno dovršen.
Izgradnja sortirnica i kompostana nužna je, ali sama po sebi ne rješava pitanje ostatnog otpada. Centri za gospodarenje otpadom također nisu krajnje rješenje ako proizvode RDF i SRF za koje u Hrvatskoj nema dovoljnog kapaciteta uporabe. Bez odgovora na pitanje završne obrade ostatne frakcije nastavljamo plaćati odlaganje, prijevoz i izvoz vlastitog energetskog potencijala.
Vrijeme je za ozbiljniju raspravu
Europska iskustva ne govore da treba nekritički graditi što više spalionica. Ona pokazuju da odlagalište mora postati posljednja i najmanje korištena mogućnost. Prevencija nastanka otpada, ponovna uporaba, odvojeno prikupljanje, recikliranje i biološka obrada imaju prednost. Tek nakon njih dolazi sigurna energetska oporaba nereciklabilnog ostatka, uz stroge emisijske standarde, kontinuirani nadzor i učinkovitu proizvodnju energije.
Upravo će odnos recikliranja, RDF-a i SRF-a, Waste-to-Energy tehnologija i budućnosti odlagališta biti među središnjim pitanjima konferencije Waste to Energy IV u Slavonskom Brodu.
Nakon petnaest godina ponovno otvaramo „Okolišne vibracije“. Ovoga puta s još više iskustva, podataka i svijesti da se odluke o otpadu ne mogu donositi na temelju straha, političkih parola ili interesa pojedinih sektora. Više nije dovoljno pitati jesmo li za ili protiv WtE-a. Pravo pitanje glasi: kako izgraditi sustav u kojem ćemo vrijedne materijale vratiti u proizvodnju, nereciklabilni ostatak sigurno energetski oporabiti, a odlaganje otpada konačno svesti na najmanju moguću mjeru?
"Ne možemo riješiti svoje probleme istom razinom razmišljanja koja je probleme stvorila." - Albert Einstein
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala plusportal.hr.
Komentari
1
Najnoviji
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
marketinghr02.08.2026. u 20:45Kod nas svakih nekoliko mjeseci imamo požare na odlagalištima otpada...namjerno ili slučajno?
-
