U staračkom domu zvali su ih Statler i Waldorf. Dva čangrizava, opako zajedljiva starca, kojima ništa ne valja i svemu se rugaju. Baš poput dvojca iz Muppet Showa, po kojima su dobili nadimke, koji se iz kazališne lože rugaju čemu god stignu i o svemu imaju svoje mišljenje. Ništa im nije sveto, nikome ne titraju, govore što misle i pri tom ne biraju riječi.

- Čemu tolika euforija oko dočeka nogometaša? - kaže starac koga su u domu zvali Statler i koji je svima išao na živce. - Kakav je to uspjeh? Prije četiri godine drugi, sada treći.

- Nazadujemo. Kao i u svemu u ovoj državi - složi se drugi starac, zvani Waldorf, nimalo omiljen među starcima u domu.

- Sve propada, sve je gore nego prije. Eto, toliko slave tog Livakovića. A ja znam bar dvojicu boljih od njega. Što je on prema ministru obrane ili ministru branitelja?! Za koplje su bolji od njega.

- Ne slažem se - usprotivi se starac Waldorf. - Znam jednog još boljeg, Livaković mu nije ni do koljena. Branko Bačić, šef kluba HDZ-a. Taj u Saboru brani neobranjivo. Ono što nitko ne može, Bačić brani. I da se jedanaesterci pucaju s dva metra, i to bi obranio.

- Ili, šta ti znam, taj Joško Gvardiol. Uzdižu ga u nebesa. Hvale i slave. Ali nema on te vještine u driblingu kao recimo Grmoja, Božo Petrov… dečki iz Mosta.

- Ma ima i boljih od njih - kontrirao je starac Statler. - Sjeti se samo kako su driblali Horvat ili Tolušić. A tek Lovro Kuščević. Šteta što više nisu ministri. Kakav sitni vez, kakvo dodavanje, kakve varke tijelom! Nagnu se ulijevo, a udare desno. Puno još treba tom Gvardiolu da ih stigne. Ako ih uopće ikad stigne.

- Kako možete tako protiv naših svetinja? Svi u Hrvatskoj ih slave, jeste li vidjeli onaj veličanstveni doček u Zagrebu. One ludnice po gradovima diljem zemlje. Tako ni druga Tita nisu dočekivali. I vi sad tu pametujete, vi znadete bolje. Kako te nije stid Statleru i tebe Waldorfe. Mrzite sve što je hrvatsko, pljujete po svemu - reče starac koga su u domu zvali Thompson. - Neka vas bude stid.

- Ili što ti ja znam, taj Luka Modrić - nije se dao starac Waldorf. - Gdje ti je on od, recimo, jednog Peđe Grbina. Čovječe, kako tek taj napada. Kako ruši sve pred sobom. Kako dodaje svojim igračima, Arsenu Bauku, Siniši Hajdašu Dončiću… Kakve asistencije. Kakvi udarci.

- Neka vas bude stid. Stid i sram - zaurla starac zvani Thompson. – Modriću se divi cijeli svijet a vi ga uspoređujete s jednim Grbinom. Tko je za njega čuo igdje u svijetu? Pitajte svako dijete u Hrvatskoj jesu li čuli za Luku Modrića. A onda ih pitajte za Grbina.

Starac Statler kao da je dobio šlagvort. Kao da mu je Thompson nabacio loptu. Sjajan centar šut. Pa nastavi:

- Hajdemo malo i o Andreju Kramariću. Ima jedan puno bolji Andrej od njega. Kad krene ne zaustavlja se do Bruxellesa. Kad šutne loptu, odleti do Pantovčaka. Gdje je onaj Andrej, onaj s devetkom na leđima? Što je on  prema ovom Andreju, kojem na leđima ne piše ništa ali se zna da je prvi. I najbolji.

- A valja reći koju i o tom Daliću - nadoveže se starac Waldorf. - Svi ga slave. Pa što, zar se i Ćiro 1998. nije s broncom vratio iz Francuske? Zar nismo u Francuskoj u borbi za treće mjesto pobijedili Nizozemce? A bili su puno teži protivnik od Maroka. I sad hvalospjevi tom Daliću. Nije da veličam Ćiru, bez obzira na to što je naša generacija, ali bio je bolji…

- Slažem se - nastavi starac Statler. – Kao, Dalić poznaje u dušu svakog igrača. Zna sve o njima, zna vrline, zna mane. Ali ja znam osobu koja ih poznaje još bolje.

- I ja - upadne Waldorf. - I siguran sam da mislimo na istu: našu bivšu predsjednicu. Bila je uz Vatrene sve vrijeme i u Rusiji i u Kataru.

- Fuj, odvratna stara zakerala – prodere se Thompson i udari šakom o stol u dnevnom boravku staračkog doma da su se sve čaše zatresle, zajedno sa staklima na prozorima.

Ali dva starca Waldorf i Statler nisu se dala smesti. Potonji nastavi:

- I to treće mjesto na svijetu, baš mi je neki uspjeh. Jaka stvar. Toliko je drugih stvari kojima se možemo podičiti, gdje smo bolji od svih, gdje smo prvaci.

- Znam, što ćete reći - očiju iskolačenih od bijesa zaurla starac zvani Thompson. - Znam na što ciljate, stari pokvarenjaci. Reći ćete, prvaci smo u korupciji, kriminalu, lopovluku uhljebljivanju,…

- Rijetko se kad slažemo - uglas rekoše starine Waldorf i Statler. - Ali ovaj put potpisujemo svaku tvoju riječ.