Honeste vivere, alterum non laedere, suum quique tribuere - stoji na velikoj tabli u prostoriji u kojoj se sastaje stranački Časni sud. Za svaki slučaj, ispod je i prijevod: ''Pošteno živjeti, drugoga ne povrijediti, svakome dati što mu pripada''. Netko je u šali, malim slovima dopisao: ''i ne pripada''.

Svi članovi stranačkog Časnog suda sjede na svojim mjestima, kava je poslužena, bočice vode na stolu. Predsjednik pogleda na sat.

- Kao što znadete, sastali smo se da odlučimo o sudbini našeg kolege, vukovarsko-srijemskog župana. I da odmah na početku kažem: To što je jutros uhićen, nama ne znači ništa. Moramo voditi računa o, kako se ono stručno kaže, presumpciji nevinosti. Jer, nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže pravomoćnom sudskom presudom. A to znači možda i sljedećih deset godina. I zato treba biti mudar, oprezan, ne srljati sa stegovnim mjerama. Radi se o našem važnom, zaslužnom, istaknutom članu.

- A i ono za što ga se tereti baš nije nešto. Pa tko od nas nikada nije sjeo pijan za volan - reče mlađahni član Časnog  suda.

A stariji doda: - Sjetite se što je rekao Isus kad su farizeji zbog preljuba htjeli kamenovati jednu ženu: Tko je od vas bez grijeha neka na nju prvi baci kamen…

Onaj mladac nastavi: - Ili, tko od nas nije pokušao zavaljati osiguranje nakon prometne nesreće. Hajde da ga vidim. Neka digne ruku.

- Ili, da vidim junaka koji baš nikad, ni u čemu, nije potražio lažnog svjedoka.

- Ili nazvao šefa policije da njegovi na terenu malo zažmire i progledaju kroz prste. Sve je to ljudski. Svi smo od krvi i mesa. Krvavi ispod kože.

Članovi Časnog suda kimnuše glavom. Samo najstariji među njima nepomično je sjedio i kao da se mrštio. Činilo se da prevrće očima.

- A triba čoviku pripisat i zasluge. Koliko je samo, gospe ti, naše dice zaposlija, cilu stranačku mladež - reče član Časnog suda s jakim zavičajnim naglaskom.

- Pa sjetite se samo onog lova u Spačvanskim šumama. Šta smo sve tamo pobili, one silne jelene, veprove… I nitko kući nije otišao praznih ruku. Toliko mi je natrpao prtljažnik, hauba se podigla, glisirao sam do Zagreba – opet se javio onaj mladac.

Samo je najstariji među njima nepomično sjedio i kolutao očima.

- Dobar je čovjek bio. Veseljak. Tamburica, rakijica, čvarci, kulen, kobasica…

- A i stranci je puno pomagao. Sjetite se samo koliko je donacija prikupio. I sve u kešu. Došao u Središnjicu s koferčićem i istresao na stol.

- I sad mi sudimo takvom čovjeku. Tko smo mi da mu sudimo? Kao, javnost pritišće, traži da ga osudimo. Ma hajte, molim vas. Samo zbog male prometne nezgode. Niti je tko stradao, niti se kome što dogodilo. Lijepo je to rekao naš predsjednik…Nikome ni vlas s glave nije pala. A šteta bože moj, šteta se uvijek nadoknadi, ovako ili onako.

- Ja sam da odbacimo bilo kakvu županovu krivnju. Takvom čovjeku izreći stegovnu mjeru?! Pa taj ni mrava ne bi zgazio. Ta blaga narav, to dobroćudno lice.

- Vidim da smo suglasni, pa da raspravu polako privedemo kraju. Mislim da smo svi složni: Pojavu osuditi, druga spasiti. Jest da su tako govorili komunisti, ali to ih je održalo na vlasti skoro 40 godina.

- Čekajte - reče najstariji član, kao šilom uboden kad se spomenula riječ 'komunisti''.

Članovi Časnog suda se zgledaše. Slutili su da stvari kreću u lošem pravcu.

- Župan je počinio izdaju. Veleizdaju. Izdao je cijelu stanku, svakog njenog člana…

U dvorani tajac. Predsjednik pogledom prođe od člana do člana. Svi su bili u šoku.

- Treba ga bezuvjetno izbaciti iz stranke. Jednom zauvijek. Učinio je nešto neoprostivo, najgore što jedan član može učiniti svojoj stranci. Izdaja!

- Čekajte, o čemu se radi ? – zgroženo će predsjednik. - Zar da župana zbog te sitnice izbacimo iz stranke?

- Asti gospe, ni k…a ne razumin – reče onaj sa zavičajnim naglaskom.

- Izbaciti, jednom zauvijek. Sve nas je osramotio, ponizio stranku – bio je uporan najstariji član.

- Možete li objasniti? – upita šokirani predsjednik.

- Sve mu praštam – reče najstariji član. - I što je pijan vozio i što je razbio auto i to što je 11 mjeseci lagao i što je prevario osiguranje i što je nagovarao policajce da i oni lažu. Sve je to normalno, zbog toge se ne izriču stegovne mjere. Ali brate da za branitelja uzme SDP-ovca, e to je previše. I zato: ako su mu crveni draži, van s njim iz stranke.