RAĐAMO se, a da ništa ne znamo. Od samog rođenja pa sve do smrti svaki čovjek uči. Za čovjeka se kaže kako je on takvo biće... koje uči. Svaki čovjek uči,... slušajući, gledajući, razmišljajući. Čovjek ima sluh, vid i razum. Što bi bez sluha, vida ili razuma?

Puno toga smo naučili, a da ne znamo ni gdje niti kada. Ne znamo gdje i kada smo naučili prvu riječ. Ne znamo kada samo naučili razlikovati toplo od hladnog. Ovakvo učenje moglo bi se nazvati spontanim.

Osim spontanog postoji i institucionalno učenje, odnosno, organizirano. Uskoro nam počinje nova školska godina pa je ovo prilika da se i sami prisjetimo važnosti učenja.

Čovjek se rađa kao najnesamostalnije biće u prirodi. Ali isti taj čovjek u mogućnosti je osmisliti svoju egzistenciju. Pored svoje egzistencije, čovjek gradi i kulturu i civilizaciju. Da bi sve to uspio potrebno je učenje, obrazovanje, promišljanje i istraživanje. Učenje je ključni faktor ljudskog napretka, kako duhovnog tako i materijalnog.

Znanje je put kojim se izbavlja iz siromaštva i vodi blagostanju. Znanje trasira put ka kulturnom napretku.

Odgoj i obrazovanje moraju biti prvi prioritet svakog društva, svake zajednice, svake obitelji. Odgoj i stjecanje korisnog znanja najveće su vrijednosti koje je potrebno osigurati svakom djetetu. Najbolji poklon koji roditelj može dati svom djetetu je lijep odgoj.

Svjedočimo danas kako je suvremeni čovjek došao do velikih izuma koje olakšavaju život. Ali isto tako svjedočimo da čovjek često i zloupotrebljava znanje. Znanje koje ne koristi ljudima i nije znanje. Znanje ne smije nikada dovesti u opasnost čovjeka ili prirodu.

Danas su najrazvijenije zemlje koje imaju najbolje obrazovanje. U zemljama s najboljim obrazovanjem najmanje je kriminala i korupcije. Najveći kapital danas odlazi u zemlje gdje je obrazovanje najkvalitetnije.

Za koji dan oglasit će se školska zvona i đaci će u školske klupe. Školsko zvono će opet iznova naglasiti kolika je važnost odgoja i obrazovanja. Školsko zvono nije samo važno za učenike, važno je i za sve nas. Školsko zvono svake godine nas iznova pita – koliko i kako znamo prenijeti znanja i iskustva budućim generacijama? Danas su sve zaostalija ona društva koja ne znaju ili ne mogu prenijeti dovoljno znanja i iskustva novim generacijama.

Odgoj i obrazovanje obaveza su naše generacije prema generaciji koja dolazi. obrazovni procesi ne smiju biti zanemareni od društva kojem pripadaju. Neznalica je samomu sebi neprijatelj. Ali i društvo kojem obrazovni procesi nisu prioritet isto je neprijatelj. Takva društva su u konačnici osuđena na lutanja, korupciju, i imaju male šanse da se nose s izazovima pred kojima se nađu.

Ali ne treba učiti samo kako bismo imali bolje radno mjesto, plaću. Uz učenje, nužan je odgoj. Učimo da bismo svojim znanjem i trudom služili ljudima, zajednici i domovini.

Sigurni smo kako svi profesori, doktori, odvjetnici i nisu uzor mladima. Titula ili diploma bez odgoja beskorisni su. Pojedinci s titulama i diplomama mogu biti opasni i pogubni.

Zato su ovo dani kada trebamo promišljati i doprinijeti za boljitak odgoja i obrazovanja generacija koje će sutra voditi ovo društvo. Svaki pojedinac može doprinijeti boljem odgoju i obrazovanju mladih. Roditelj na svoj način, obrazovne ustanove na svoj način, društvo na svoj način. Možda nas ovaj put probudi školsko zvono.