Jutros sam se divio blagodatima uređene tržnice. Milina je moći u sandalama i u hladovini šetati između bogatih ponuda na klupama. Nema što ...sve je na svome mjestu: i futuristička nadstrešica i fiskalne blagajne i OPG natpisi...

Moje veselje nije trajalo dugo. Poznanica i čitateljica SBplusa, koju slučajno sretoh reče mi kako u jednom od starih kiosaka, tridesetak metara dalje, na nekadašnjem buvljaku, vegetiraju mladi psići.

Nisam ni primijetio kako u blještavilu novoga, staro postaje sve jadnije i ružnije.

Slika koju tamo zatekoh vratila me u surovu realnost. U hrpi smeća, stisnuti u kutu …troje štenića, nekoliko tjedana stari. Gledaju me onim nevinim psećim pogledom.

Tužna i ružna slika sa Gradske tržnice. Ona lijepa odmah potamnila.

Šest godina živim u Slavonskom Brodu …šest i pol, ako ćemo točno. Puno toga se izgradilo u to doba …Lidl, Interspar, javni WC, tržnica, bazeni, Kolosseum…

Puno više je otišlo k vragu

Ali puno više je otišlo k vragu. Nisam ni primijetio kako u blještavilu novoga,staro postaje sve jadnije i ružnije.

Rješavaju se problemi koji to i nisu, a duša grada, ono što grad čini gradom, sve više propada. Zelene površine su u jadnom stanju, pitanje azila je ostalo pitanje i svakim danom postaje sve aktualnije.

Stvarne probleme metemo pod tepih, kako bi napravili mjesta za nepotrebne stvari.

Za nekoliko dana bit će svečano, ili manje svečano otvoreni bazeni. Lijepa građevina, kao i Gradska tržnica.

Ali …bazeni su „odrađeni", a samo par metara dalje neriješeno pitanje odlagališta smeća. Bazeni 21. stoljeće, deponija: Srednji vijek.

I tako posvuda u gradu. Svom snagom svojih ovlasti Gradska uprava rješava probleme ispred jednog kafića na Trgu pobjede, pokazujući građanima kako im je stalo do izgleda grada, dok istovremeno u Gundulićevoj raste prašuma.

Mogu reći kako je u ovih šest i pol godina Grad Slavonski Brod postao ružniji, hladniji, neprihvatljiviji…

Tko je krivac za to?

Nije na meni tražiti krivca i ne želim otvarati to pitanje, jer će opet početi onaj folklor sa uperenim kažiprstom. Svi znaju na koga ga treba usmjeriti, svima je jasno tko je krivac.

A krivaca je bezbroj …u neku ruku svako od nas pomalo je krivac. Nismo rješavali prave probleme već smo pravili nove, atraktivnije …i njih rješavali svečanim polaganjem kamena temeljca i svečanim presijecanjem vrpce …uz fotoaparate i kamere, naravno.

Morat ću pod hitno skoknuti do Kolosseuma. Pogledi napuštenih psića i tužna slika iz Gundulićeve previše me uznemiruju. Možda ću tamo u blještavilu 21. stoljeća na čas zaboraviti pravu sliku Moga grada.

Kada sam o ovoj temi razgovarao s društvom u jednom od kafića, palo je pitanje: - Pa zašto si se vratio u Brod kad je ovdje tako?.

Stvarno! …zašto sam se vratio u Brod? Pa valjda zbog onog prirodnog zakona koji glasi: - Postoji bezbroj gradova u koje možeš otići, ali samo je jedan u kojega se možeš vratiti.

Sudbina je htjela da je grad u kojega se ja mogu vratiti upravo Slavonski Brod. Da taj grad svakim danom sve vidljivije gubi svoju dušu …nije sudbinsko pitanje. Imam osjećaj kako bi se ipak moglo i moralo nešto učiniti da se spasi još ono malo duše u njemu.

PS: I napušteni psići sa slike imaju dušu. Daleko više nego Kolosseum i bazeni. I Gundulićeva i Hebrang imaju dušu…