DANAS je posljednji dan hrvatske neovisnosti. Bar one službene, jer neslužbeno, Hrvatska je od svog prvog dana ovisnik i toga se nije riješila za sve godine svog kratkog i neuspješnog samostalnog života. Ovisnost ju je došla glave.

Bile su to ovisnosti koje su se uvuklo u hrvatsko društvo na mala vrata i pod izgovorom: Pa rat je znaš…

Rat prošao ovisnosti ostale. Nepoštivanje vlastitih Zakona, privilegirane kaste, rodijaštvo, pohlepa…

Izgrađena na krivim temeljima …Hrvatska nije ni imala neku šansu. Loše navike su se osamostalile i postale same sebi svrha. Nije se onda ni čuditi što se prodaja samostalnosti tumači kao dobro djelo, kao zasluga zbog koje bi trebalo dijeliti odličja.

I evo nas pred samim činom klecanja na koljena novom gospodaru. On sam neće ni doći na taj svečani čin, već traži da mu se ključevi pošalju poštom.

Hrvatska politička kasta pokušava narodu pojasniti kako je ovaj poraz ustvari naša pobjeda.

Hrvati će se predati pjevajući. Posvuda diljem lijepe naše organiziraju se svečanosti. I pjevat će se himne. Kažem himne, jer Lijepoj našoj je odzvonilo. Ona više nije simbol suvereniteta i neovisnosti. Postala je druga po značaju.

Hrvatima je važno da imaju himnu. Treba u nekim trenucima zanosa imati razloga podignuti glavu, staviti ruku na srce i prepustiti se opijenosti stihova.

Nova himna zove se „Oda radosti". To je bratsvo-jedinstvo u suvremenom izdanju. Stihovi su prepuni divnog patosa, čak toliko da je i samom autoru teksta, velikom Friedrichu Schilleru to bilo previše. Ipak …da je on mogao znati da će jednoga dana I Hrvati pjevati njegovu pjesmu dodao bi u nju još pregršt patosa.

Ljudi koji iz zajedničke sklonosti prema radosti postaju braća …to nam je novo. Dobro …već nas je u bratsvo vezala želja za slobodom, ali ovo novo je puno jednostavnije.

Raduješ se novom, boljem, nepoznatom i bratimiš se sa svima koji to isto žele …sasvim jednostavno.

Zbog toga ćemo se danas radovati svemu i svačemu …činjenici da nam je jedan premijer u zatvoru, fiskalizaciji, ovrhama, minusima na računima. Radovat ćemo se da je susjedu crkao pas, da je stigla nova ovrha, da smo sjebali auto parkirajući u rikverc...

Radujte se narodi, jer samo radost može surovu realnost malo odgoditi. Odgoditi, pa makar samo do sutra kada ćemo morati shvatiti da smo se prodali, da smo opet postali sluge, jer ne znamo biti gospodari.

Predlažem Saboru da usvoji tekst nove himne koja bi se mogla pjevati u svim prigodama …na sprovodima i u svatovima, u Bleiburgu i Jasenovcu. Po ulasku ili izlasku u nove saveze, kraljevine i Unije…

Moj prijedlog teksta:

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
Da bi vazda sretna bila!

Bože pravde, Ti što spase
Od propasti dosad nas,
Čuj i otsad naše glase,
I otsad nam budi spas!

Hej Slaveni, jošte živi
Riječ naših djedova
Dok za narod srce bije
Njihovih sinova

Radost krasi sve ljepote,
Kćeri iz Elizija,
Opojna ti moć krasote,
Uzvišena misija.

Tvoje snove vežu niti
Što rastavi moda zla,
Svi će ljudi braća biti,
Krilo tvoje spajat' zna.