Ma znamo svi ...nismo ludi ...fašizam je bekav ...to je pec, pec! Sve drugo je bolje.
Fašizam je na ovim prostorima uglavnom poražen. Analogno tome trebao bi biti osjetljiv porast moralnih vrijednosti, poštivanje elementarnih ljudskih prava kako to lijepo piše u Zakonu.
Ništa od toga ...bar do sada ništa. Isuviše smo se navikli na poslušnost bilo čemu ili bilo kome, pa da moralnost donositelja Zakona niti ne pomišljamo dovoditi u pitanje.
Nekidan je opljačkana jedna od 70 kockarnica u našem gradu. Policija traga za zločincem koji ju je opljačkao.
Htio sam pomoći policiji, ali mi nije sasvim jasno tko je u toj priči zločinac ...onaj jadnik koji je opljačkao kockarnicu, ili onaj koji ju je otvorio, ili onaj koji je Zakonom dopustio da bude otvorena, ili Sveta Stolica, koja kockanje nije proglasila grijehom.
Legalist sam i poštujem zakone, ali moram naglasiti da se to često sukobljava s mojom željom biti i moralist, jer puno zakona nije moralno. Pridjev moralno je najblaža verzija, koju prikrpih zakonima, jer neki od njih zaslužuju i pridjeve šokantno, porazno, katastrofalno...
Mi možemo što hoćemo, ali ne smijemo što možemo ...rekao je Schopenhauer. Odabrah to kao moralnu nit koja će me voditi kroz život. Godine života provedene u Njemačkoj potvrdile su mi da je izbor bio dobar.
Došao sam u Njemačku upravo u vrijeme kada su studenti i mladi intelektualci, okupljeni oko Ulrike Mainhof i Andreasa Baadera ...počeli dovoditi puno toga u pitanje. Predhodile su pobune studenata 1968. Pod vodstvom Rudija Dutschkea. Počelo se odjednom sve dovoditi u pitanje ...o svemu se počelo diskutirati i pisati.
Ne branim fundamentalne stavove pomenute gospode, ali su oni oslobodili duh i ukazali na slabosti slijepog poštivanja zakona. Pojam demokracija tek tada je shvaćen u njemačkom društvu.
Ne znam točno u kojem omjeru su zastupljeni u hrvatskoj populaciji, ali postoje tri tipa ljudi. Prvi tip ...to su oni koji misle da je sve zabranjeno sve što Zakonom nije dopušteno. Drugi tip misli da je sve dopušteno što Zakonom nije zabranjeno ...i treći ...za njega mislim da u Hrvatskoj ima većinu ...to su oni koji se misle da su oni sami Zakon.
Slijepo poštivanje Zakona je opasno. Trebalo bi svaki zakon preispitati na njegovu moralnost. To moraju učiniti građani sami, to im nikakav zakon neće dopustiti, ili zabraniti. Pogrešno je mišljenje da se u Saboru donose zakoni. U Saboru se samo formuliraju želje svih građana iz svih regija iz svih socijalnih slojeva društva.
Tako bi to trebalo biti! Ali ako se građanin ne artikulira ne izrazi svoju želju onda je dopušteno jednoj privilegiranoj manjini, krojiti zakone po svom osobnom nahođenju i u svoju osobnu korist.
Gdje početi? Ne znam ...ali mislim da bi se stvari bar malo izmjenile kada bi ispovjednik u katalog pitanja uveo i pitanja ...jeste li se kockali? Jeste li druge poticali da to čine?
Hrvatska država izdvaja za Crkvu velika sredstva. Možda bi trebalo ispitati kvalitetu usluga, kojima Crkva opravdava taj iznos. Crkveni tornjevi na novoizgrađenim crkvama koji narušavaju izged okoline nisu baš neki argumenti.
Fašizma nema više ...komunizma nema više ...a šta sad? Tvrdimo da smo krščanska zemlja ...pa postanimo to konačno!