Da bi shvatili o čemu se radi kod programa s otvorenim kodom, nužno je
prvo spoznati neke osnovne karakteristike njegove suprotnosti - komercijalnog softvera. Komercijalni softver je obično zatvoren za promjene i opsežnije prilagodbe korisniku - dolazi takav kakav je.
Nije riječ o tome da zapadni čovjek ne može potpuno shvatiti istočne sisteme kao što su zen-budizam (kako je to mislio Jung) već o tome da moderni čovjek ne može shvatiti duh društva koje nije usmjereno na vlasništvo i pohlepu. (Imati ili biti - Erich Fromm)
Bez obzira na ishod (ne)produženja ugovora MZOŠ-a sa softverskim kućama već se dugo postavlja pitanje uvođenja nekih alternativnih informatičkih rješenja u sustav obrazovanja ali i u cjelokupnu državnu upravu. Na poticaj domaćih stručnjaka te sličnih trendova u nekim zapadnim zemljama (prvenstveno SAD, Njemačka, Brazil), Vlada je još u srpnju 2006.g. donijela dokument "Odrednice razvitka i uporabe računalnih programa s otvorenim kodom u tijelima državne uprave" koji je trebao poslužiti kao platforma za reformu informatičke prakse u državnim tijelima ali i obrazovnom sustavu. Osim znatnih ušteda ta je reforma trebala doprinjeti i povećanju računalne sigurnosti i potpuno novom pristupu informatičkog obrazovanja.
Da bi shvatili o čemu se radi kod programa s otvorenim kodom, nužno je
prvo spoznati neke osnovne karakteristike njegove suprotnosti - komercijalnog softvera. Komercijalni softver je obično zatvoren za promjene i opsežnije prilagodbe korisniku - dolazi takav kakav je. Na primjer, knjigovodstveni program koji ste kupili radi na način kako je to njegov autor zamislio i kupac - korisnik to ne može mijenjati. Dok program ispunjava svoju zadaću sve je OK ali problemi i troškovi nastaju kada treba načiniti promjene u radu programa zbog, recimo, zakonskih promjena. Tada korisnik ovisi o spremnosti autora softvera da te promjene napravi te, dakako, tu uslugu treba platiti. Osim zakonskih promjena javljaju se i drugi razlozi zbog kojih bi netko htio raditi izmjene u programima: pogreške, estetika, prilagodba osobnim potrebama itd. Što ako uložite znatna sredstva u program a tvrtka od koje ste ga kupili propadne ili glavnog autora/programera odnese vrag? Čim se neke od navedenih okolnosti pojave vaš program i vaša ulaganja postaju neupotrebljivi i bezvrijedni. Takvo stanje nije bilo od prve pojave računalnih programa. Tijekom 50-tih, 60-tih i 70-tih programi su se slobodno razmjenjivali, mijenjali i prilagođavali.
Kada su se početkom 80-tih godina prošlog stoljeća zakoni o zaštiti autorskih prava proširili na računalne programe gotovo su se istovremeno u SAD-u pojavili i pobornici softvera otvorenog koda koji svakom korisniku (koji ima određena znanja) omogućava promjenu i prilagodbu rada programa svojim potrebama. Na taj način, ulaganja u softver otvorenog koda neće propasti zajedno s propašću autora ili tvrtke od koje ste ga kupili. Vremenom nastaje cijeli FLOSS (Free Libre Open Source Software – Slobodni softver otvorenog koda, nekada i samo FOSS ili OSS) pokret koji zagovara distribuciju softvera s otvorenim kodom umjesto prakse komercijalnih softverskih tvrtki da distribuiraju programe u zatvorenom tzv. binarnom kodu. Osim što su FLOSS programi otvoreni vrlo često su i besplatni te korisnici takvog softvera mogu ostvariti znatne uštede. Kako je korporativna Amerika izuzetno alergična na ovakav pristup odmah su im prišili etiketu komunjara, anarhista i tko zna čega sve ne. Ako shvatimo da su računalni programi ustvari nečije znanje pretočeno u kompjuterski kod tada bi komunjarama i anarhistima mogli prozvati i naše studente koji su u nedavnim prosvjedima stupali pod parolom "Znanje nije roba" tražeći besplatno školovanje ili bar pravednu i umjerenu školarinu.
Pogledajmo što se dogodilo s navedenim Vladinim dokumentom? Gdje je zapelo? Manje je poznato da je gotovo cijeli internetski prostor našeg visokoškolskog sustava temeljen na softveru otvorenog koda - točnije, nekoliko tisuća poslužitelja visokoškolskih ustanova bazirano je na operativnom sustavu Linuxu koji je glavni reprenzent FLOSS pokreta. To se prvenstveno može zahvaliti Hrvatskoj akademskoj i istraživačkoj mreži ili skraćeno CARNet-u koja godinama skrbi o internetskoj povezanosti i primjeni novih ICT tehnologija u nastavi visokoškolskih ustanova ali zadnjih nekoliko godina i svih ostalih obrazovnih ustanova. Međutim, unatoč velikom broju CARNet-ovih zaposlenika i suradnika koji odlično shvaćaju navedenu problematiku u Hrvatskoj jednostavno nemamo (političku) volju ali niti dovoljan broj stručnog osoblja koje bi provelo ovakvu reformu. Zbog toga, unatoč krizi, i nadalje ćemo svake godine morati plaćati stotine milijuna kuna kako naša računala po školama, županijama i kojekakvim zavodima ne bi bila mrtvi kapital.
Ono malo informatičke nastave što se provodi u našim osnovnim i srednjim školama bazirano je gotovo isključivo na Microsoftovom softveru. Nastavnici, koji uglavnom ne znaju za drugo osim MS softvera, jednostavno učenicima održavaju tečajeve za korištenje MS programa. Istinski FLOSS pristup zahtijeva angažiraniji pristup, obuku učenika ka kreativnom korištenju računala i nastavu usmjerenu rješavanju konkretnih problema. Možemo reći da FLOSS aktualizira Frommovo pitanje: "Imati ili biti?". Dakle, bez promjene u obrazovnom sustavu ali i u poduzetničkom miljeu iluzorno je očekivati jeftiniju državnu i lokalnu upravu kao i sam obrazovni sustav. Da ne bude sve crno postoje i svijetli primjeri nastavnika entuzijasta:
Možda će netko na kraju postaviti pitanje: "Čemu sva ova priča oko računala i softvera?". Gledajući podatke objavljene na ovom portalu možemo vidjeti kako je gospodarska situacija u našoj županiji izuzetno teška te kako svaki poduzetnik mora pronaći neke unutrašnje rezerve u cilju smanjenja troškova i povećanja svoje konkuretnosti. Primjena alternativnih pristupa i računalnih programa možda je jedan od načina kako to postići. Možda pored ponekog poduzetnika uspijemo potaknuti lokalne upravne jedinice i neke obrazovne ustanove da primjenom drugačijih rješenja smanje troškove, povećaju učinkovitost te pređu iz stanja nemaštovite reprodukcije i repeticije u kooperativni kreativni princip kakav zagovara FLOSS.
