Vlada je krajem ljeta, preko Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, odlučila ne produžiti ugovore s dobavljačima softvera za edukacijske ustanove
Men, they build towers to their passing yes, to their fame everlasting
Here he comes chopping and reaping, hear him laugh at their cheating
"Time Waits for No One",
Jagger&Richards
Recesijsko je vrijeme i, htjeli mi to ili ne, svakodnevno se nečeg novog moramo odricati. Novca je sve manje, polako dolazi do otrežnjenja ili preciznije, dohvatili su nas teški jutarnji mamurluk i glavobolja. Donositi važne odluke u takvom stanju nije baš najprimjerenije ali vrijeme ni na koga ne čeka i neke se odluke moraju donijeti odmah. Dok su nam u fokusu borba za goli opstanak, natezanja oko tisuća radnih mjesta u brodogradnji, brojne "sudbinske" političke odluke, stručne analize ekonomskog stanja i izlaska iz krize, potpuno neprimjetno, bez medijske pompe, provode se doista sudbinske odluke u području koje će zasigurno odrediti naše sutra - obrazovanju.
Naime, Vlada je krajem ljeta, preko Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, odlučila ne produžiti ugovore s dobavljačima softvera za edukacijske ustanove. Otkazani su ugovori za softver za antivirusnu zaštitu, paletu Microsoftovih proizvoda, te cijeli niz drugih programa neophodnih za suvremeni obrazovni proces. Istini za volju, prema nekim tumačenjima, država nije niti bila obvezna nabavljati softver za obrazovne institucije nego je to dužnost samih institucija. Ipak godinama je to činila da bi sada iznenada, nenajavljeno od toga odustala i dovela mnoge obrazovne institucije pred odluku: bankrotirati zbog iznenadnih neplaniranih troškova ili prijeći u informatičku ilegalu. Iako se već za srednje velike ustanove može raditi o stotinama tisuća kuna, na sreću, alternativa uvijek postoji. Kao legalisti, ilegalu ćemo odmah odbaciti dok će mnogi kratkovidni reći da nema mjesta panici jer i dalje imamo kredu i ploču. Na žalost, sviđalo se to nama ili ne, današnji svijet je protkan visokom tehnologijom koje je informatika sastavni dio. Osim područja tehnike, tehnologije, industrije kojima je zapravo imanentna, informatika kao neizostavni alat dio je suvremene kemije, medicine, bioznanosti, forenzike, arheologije a odavno je okupirala medije i industriju zabave.
Nedostatak informatički pismenih subjekata na tržištu rada pogubno će djelovati na danas tako rado spominjane konkurentnost i mobilnost radne snage. Naši najvještiji majstori bravari s turpijom teško će se nositi s operatorima računalom upravljanih obradnih strojeva, građevinari koji projektiraju na crtaćoj ploči s kolegama koji simuliraju svojstva budućih virtualnih građevina na računalu, najprecizniji kirurg s kolegom koji koristi računalom upravljani laser, forenzičar s lupom s onim koji koristi kompjuterizirani spektometar ... Sutra će Europa i europska Hrvatska žuditi za takvim stručnjacima kao što mi u Hrvatskoj danas trebamo moldavske čarobnjake zidanja kuća od blata ili kazahstanske virtuoze na lopati. Naš ogromni zaostatak svakim se danom i svakom pogrešnom odlukom produbljuje.
Mnogi će s pravom reći kako informatika nije središte svijeta te kako rezultati naših obrazovnih procesa i nisu tako crni kako se nekada želi prikazati. Pozvat će se na u nas popularno istraživanje Newsweeka gdje je Hrvatska po obrazovanju zauzela visoko 22. mjesto na svijetu. Prešutjet će, međutim, koji su parametri uzeti u obzir: postotak opće pismenosti stanovništva (98,1%) te prosječna duljina trajanja školovanja (13,8 godina). Niti jedan od navedenih parametara u stvari ne govori ništa o samoj kvaliteti školstva niti konkurentnosti kadrova koje ono proizvodi. Malo vjerniju sliku dobit ćemo pogledamo li na nekoj od svjetski priznatih rang-lista sveučilišta kako su se plasirala naša:
Sama činjenica da u osnovnim školama nema obvezne informatičke naobrazbe te da je veliki broj maturanata informatički obučavan najviše jednu godinu pri čemu mnogi nikada nisu doista sjeli za računalo, porazna je za kreatore obrazovnog sustava.
S druge strane, opremljenost naših obrazovnih institucija osobnim računalima je vjerojatno iznad prosjeka puno razvijenijih zemalja. Nešto je lošija situacija kada se radi o infrastrukturnoj opremi (mrežna oprema, poslužitelji) ili opremi posebne namjene.
Prisjetimo li se stare dobro poznate definicije kakvoće informacijskog sustava koja kaže kako je ocjena cjelokupnog sustava jednaka najnižoj ocjeni pojedinih sastavnica: hardvera, softvera, djelatnika i organizacije, doći ćemo do zaključka da sva ulaganja u navedenu opremu bez usporednih ulaganja u softver i ostale sastavnice predstavljaju mrtvi računalni kapital. Stoga apeliramo na odgovorne da što prije produže spomenute ugovore ili (ako već nismo zakasnili) pristupe provedbi alternativnih rješenja u vidu primjene softvera otvorenog koda (Open-source software - OSS) o kojemu nešto više drugom prigodom.
