Kad Boris Dežulović u Slobodnoj Dalmaciji od 5. svibnja 2015. kaže:  „Dvadeset pet godina leže tako Hrvati u induciranoj komi..." onda djevičanski  moralisti takozvane antifašističke legije, hrane svoje pritajene nekrofilske sklonosti, ekstatičkim oduševljenjem „izvrsnim satiričkim sadržajem".

Ako bi netko i pokušao izvući na svjetlo dana poruku koja nedvosmisleno vrišti iz takvog govora, ako bi netko samo spomenuo opaku mržnju i nesnošljivost prema hrvatskom narodu, bestijalno ruganje i nipodoštavanje, besmislenost postojanja hrvatske države, ako bi se uopće usudio dati ime i prezime ovakvoj raboti kakvoj smo svjedoci u ovom Dežulovićevom tekstu, nahrupili bi odredi pravovjernih talibana s mačem fašizma, rasizma, nacizma, ustaštva, kleronacionalizma, mržnje...

Djevičanski  moralisti takozvane antifašističke legije, hrane svoje pritajene nekrofilske sklonosti, ekstatičkim oduševljenjem „izvrsnim satiričkim sadržajem".

Kad si tako zaštićen ognjem i mačem budnih stražara nad tekovinama revolucije, onda se i orgijanje samoprozvanih antifašista  koje eskalira  do otvorenog delirijuma u kojem se, bez pardona, dijagnosticira zloćudna  bolest ove države i neminovnost njene smrti, dakle, kad si tako siguran u svom ideološkom rovu, onda bljuješ otrov poput ovog Dežulovića, čija je zadnja kaplja kapnula ovako: "Tko na tvrdoj stini svoju povist piše - shvatili ste do sad - tom ne može nitko budućnost da napiše".

Je li netko uopće mogao zamisliti da je gubitnik predsjedničkih izbora bio tako snažno uporište onih „koji ne mrze" a siju mržnju, pothranjuju ništavilo te preglasno i preočigledno rade na razaranju zdravlja cijelog jednog naroda? Na njegovom duhovnom i povijesnom istrebljenju? Na sustavnom i promišljenom razgrađivanju životne klice koja, kroz osjećaj dostojanstva i samopoštovanja, održava živim svako ljudsko biće?

Nije li upravo taj gubitnik predsjedničkih izbora označio cijeli jedan narod ustaškim. I to u židovskom Knessetu?

„Trebamo znati: zmija je sad oslabljena, ali je još uvijek tu. Tu je, duboko u našim srcima, tamo gdje počinje stvarna pomirba". (Josipović)

I dalje, bez imalo srama, ovaj čovjek sad opet, jasno, drsko, onako kvaziantifašistički, gleda u ekran i razrađuje priču o ustaškim zmijama koje su izlegle se i puže po portalima.

A kad novinarka, donedavno članica izbornog stožera predsjedničkog gubitnika (Mladenka Šarić, Dalje. com, 3. svibnja 2015.) napiše tekst u kojem pokušava, mješavinom pjesničko-analitičkog stila, diskvalificirati pojam zajedništva kao operativni politički program, tada je nužno pristupiti tom tekstu cum grano salis.

Svoj trud sumira u rečenici: „To je samo riječ, prazna fraza, u kojoj svatko vidi ono što želi."

Svima nam je poznata platforma zajedništva na kojoj ustraje hrvatska predsjednica. A nedavni skup branitelja na Trgu također je pozivao na zajedništvo.

Kao što onaj uradak Dežulovićev nije tek obična i poželjna forma, satira, namijenjena literarnim sladokuscima i konzumentima malo jačeg uvida od uobičajeno analitičkog, tako ni ovaj tekst nije puko promišljanje pojma zajedništva i njegove eventualne   operacionalizacije. U pozadini se jasno razotkriva namjera diskvalifikacije hrvatske predsjednice obzirom da je to jedna od osnovnih poruka koje ona odašilje u javnost.

Da su snage koje se kite antifašizmom idejno nedosljedne, da im je vrijednosni paket sumnjivo posložen te da im u „borbi protiv neprijatelja" ništa nije sveto, pokazuje i ova konstatacija citirane novinarke: „Zajedno su oni koje povezuje to što su isti. U uobičajenim, svakodnevnim okolnostima različite ne može povezati ništa i zato je zajedništvo mit".

Zamislite da je to napisao netko u vrijeme referenduma za brak! Tvrdnju kojom se isključuju svi oni koji su različiti kao mogući sudionici u zajedništvu na nekoj razini društvenog suživota?

I, kao šećer na kraju, sjedim bespomoćna, začuđena , čitam ponovno i ponovno, pitam sebe i druge, ali teško probija glas razuma. Matija Babić, vlasnik portala „Index". Kukasti križ na hrvatsku zastavu nije on stavio nego je tim činom samo postavio ogledalo. S porukom koju, bez velikih naprezanja, svatko može razumjeti: Pa, izvolite, dragi Hrvati, ako ne razumijete sve te tekstove „profinjenih" boraca protiv fašizma, ako nikako ne želite priznati da ste fašisti, nacisti, homofobi, antisemiti, mrzitelji, katolibani... evo, pogledajte se jednostavno u ogledalo, to može svaka budala.  

Zagađivanje javnog prostora, kad ovako dosegne vrhunac u svom primitivizmu, tu ne možemo koristiti racionalni obrazac.

Ostaje samo mogućnost da to ogledalo okrenemo svima koji  stoje s njegove stražnje strane i grcaju u samodopadnom  osjećaju ispravnosti.