Uhićenja osumnjičenika za kriminal  prenose se u svim medijima kao prilozi iz akcijskih filmova. Gledali smo tako epizodu Marina Sisačka, a i epizoda Milan Bandić nije nimalo zaostajala po zastupljenosti svim elementima kojima se odlikuje holivudska tvornica senzacija. I, što se dogodilo?  Mi ne znamo odvijaju li se procesi dalje ni kako se odvijaju ni što se uistinu učinilo „kako bi pravda bila zadovoljena".

Ako ti javna osoba na javnoj tv. tumači kako su svi oni „stasali na hrvatskoj državi", pa bili nevini kao jaganjci (koja prefrigana konstrukcija!), dakle, kako su svi oni bezobrazni zato što se usuđuju poistovjetiti s vukovarskim žrtvama, onda građani čitaju sasvim jasnu poruku: Sve te tajkune treba strpati u hladnu ćeliju bar na jednu besanu noć - u čast vukovarskim žrtvama.

Što je tu, onda, tako vrijedan doprinos pravednosti koji bi trebao građanima udijeliti osjećaj namirenosti, simbolično baš na dan stradanja vukovarskih žrtava? Što smo točno dobili 18. studenog? Ili onog dana uoči predsjedničkih izbora? Osim tvrdnje Šprajca da se privode „osumnjičeni kriminalci". Što nam to uvaljuje Šprajc? Da su svi privedeni, kriminalci?  Možda i jesu, ali ja to ne znam. Kako Šprajc zna da su svi ljudi, koje privode, kriminalci? Ima li dokaze? Smatra li Šprajc da može svoju prosudbu ili imaginaciju zapečatiti u kolektivnu svijest kao nekažnjivi modus operandi spram pojedinačnih članova jedne zajednice?

Je li ikome jasno tko su ti koje on stavlja u kategoriju „osumnjičenih kriminalaca"? Što to točno znači? Imamo kriminalca (dakle nekoga tko čini kriminalna ili je počinio kriminalna djela) i imamo pridjev „osumnjičeni" (osoba koju ne svrstavamo u nijednu utvrđenu kategoriju, ali na nju stavljamo teret sumnje).  Što bi bio taj Šprajcov „osumnjičeni kriminalac"? Za što bi on točno trebao biti osumnjičen? Ako već jest utvrđen kao kriminalac? Možda ga se sumnjiči da nije to što je u percepciji Šprajca već gotova činjenica? Možda se sumnjiči kriminalca da nije kriminalac?

Da se ovdje ne radi o pukoj insuficijenciji logičkog razmišljanja, pokazuje kontekst u koji je utrpana ova sintagma. Tako Šprajc kaže: „Pa ako se i pokaže da su svi ti tajkuni i milijuneri stasali na hrvatskoj državi nevini kao jaganjci već sama bezobraznost da se oni i njihovi financijski, medijski i politički ljubavnici usude poistovjetiti s vukovarskim žrtvama, zaslužuje bar jednu jedinu besanu noć u hladnoj ćeliji".

Rečenica s ciljem podizanja emocionalnog naboja. Javnost je posebno osjetljiva na bogate sunarodnjake uz čije se bogatstvo veže opća percepcija o nečasnom stjecanju. No, smijemo li mi javno osuditi ijednog od bogatih na osnovu te percepcije, ili se trebamo zalagati za procesuiranje osumnjičenih? Ako ti javna osoba na javnoj tv tumači kako su svi oni „stasali na hrvatskoj državi", pa bili nevini kao jaganjci (koja prefrigana konstrukcija!), dakle, kako su svi oni bezobrazni zato što se usuđuju poistovjetiti s vukovarskim žrtvama, onda građani čitaju sasvim jasnu poruku: Sve te tajkune treba strpati u hladnu ćeliju bar na jednu besanu noć u čast vukovarskim žrtvama.

Ova konstrukcija o poistovjećivanju ima funkciju pojačavanja umjetničkog dojma. A uzastopno prikazivanje pupčane vrpce između stvaranja hrvatske države i sumnjivog bogaćenja deklasira opće vrijednosti nastale države i njene temelje. Može li se to utvrđivati kao zaglavni kamen opće percepcije o stvaranju hrvatske države? Uz pomoć (osumnjičenih) krimalaca kao  već utvrđene teze o strukturi bogatih članova zajednice?

Je li to dar vukovarskim žrtvama koje Šprajc tako autokratski nudi?

Prihvaćamo li mi epizodalne filmske spektakle kao mjeru pravednosti? Ili bi, ipak, trebali učiti abecedu funkcioniranja pravne države? Da se obranimo od sustavnog brifiranja zdravog razuma. Ne nazire li se ovdje opasnost od manipulacije kolektivnom energijom i pretvaranja proklamiranih vrijednosti o osviješćenom i demokratiziranom građaninu u masu galvaniziranih inkvizitora?

A istovremeno šutimo na primjere gdje se pravomoćno osuđeni zbog zpouporabe položaja i ovlasti kandidiraju za gradonačelnika i bivaju izabrani. Jesu li i ovakvi slučajevi stasali na hrvatskoj državi i tko su ovdje žrtve?