Tijekom procesa formiranja vlade, Plenkovićje uporno ponavljao kako je on mandatar i kako je njemu u ovlasti izabrati ministre. Taj stav, tako uporno ponavljan, utisnuo se u svijest javnosti i teško bi bilo osporiti njegovu legitimnost. Naravno da neće birači neposredno birati ministre. To nam je svima jasno. Ovlaštenje za taj posao birači su delegirali na izabranog mandatara. Međutim, kad mandatar ima potrebu ustrajno i opetovano naglašavati svoj demokratski legitimitet, a u situaciji u kojoj se dovodi u pitanje njegova praksa koja počiva na tom legitimitetu, onda ozbiljno škripi na relaciji birači - izabrani predstavnik.

Slučaj Hasanbegović - Obuljen to zorno prikazuje.

Na novinarsko pitanje o nezadovoljstvu birača odabirom Obuljen za ministricu kulture, Plenković odgovara:  „Ja u biti ne vidim nikakav problem u tome"

Dakle, on ne vidi problem u nezadovoljstvu birača.

Tako bi sutra mogao Plenković, kao premijer, povući poteze koji bi mogli izazvati buru negodovanja, a on će nadmeno ponavljati mantru kako ne vidi problem, jer je on premijer i ima pravo voditi politiku u skladu s ovlastima koje ta funkcija donosi. To je krajnje autistični stav. I odlika diktatora.

Jedini iskorak iz zone autokratske prakse učinio je Plenković udostojivši se obrazložiti javnosti razloge svog odabira ministrice kulture tako što je kao razloge naveo dugogodišnje poznanstvo i stručnost.

Znači, osobne preferencije i meritokracija.

Kako je moguće da se takvom autonomnom mandataru provuče zubar za ministra uprave?

Znači li to da Plenković selektivno primjenjuje poziciju koju nam uzastopno usađuje kao svoje načelo i demokratski izboreno pravo? To da jedino on, kao legitimno izabrani mandatar, samostalno odlučuje o sastavu buduće vlade?

Ili mu ta mantra služi kao batina za nezadovoljne birače? Koji više ionako nemaju posebnu važnost, jer su odradili posao.

Stoga nije nimalo nelogično pitati se što će novi premijer sutra raditi i kakve će poteze povlačiti. I kako će reagirati kada naiđe na nezadovoljstvo i prigovore, ne samo njegovih birača nego i svih drugih građana?

Njegov odgovor na novinarsko pitanje o nezadovoljstvu birača „Ja u biti ne vidim nikakav problem u tome" jeste indikator pokazatelj smjera na kojem počiva Plenkovićevo shvaćanje demokracije i ovlasti koje je priskrbio demokratskim putem.