Koja je tvoja boja? Ili, kako jedan glumac prodaje osobnu ideološku pripadnost pod uratkom o vlastitoj kreativnosti.

Kreativno bi bilo, dragi Rene, da si izvukao potku društvenog trenutka i opjevao „crven bijel i plavi" bez promotivnih nijansi boje koja je „tvoja".

„Ali, evo, može se, a i predstavlja primjer kako je moguće izraziti mišljenje na kreativan (malo kompliciraniji) način umjesto da se ljude psuje, vrijeđa s primitivnim parolama o uhljebima, komunistima i Srbima." (Rene Bitorajac o svom videouratku, izvor: Večernji list,)

Društvena paradigma „Mi ili Oni" koju je i javno zakucao bivši premijer, dijeli društvo na desničare, primitivce, fašiste, homofobe, rasiste, ustaše, krezube hrvatine, zatucane bogomolje i na napredne, progresivne, altruističke, intelektualne, kulturne, nadnacionalne, neupitno ispravne i nadasve prosperitetne promotore ljudskih prava.

Koje je „mišljenje" Bitorajac iznio u svom videu?  Odnosno, što je točno predmet tog njegovog „mišljenja"?

Hvali se da je pogodio bit. Bit čega?

Je li tim videom piknuo srž problema hrvatskog društva, ili se jednostavno upisao u red „kulturnih" aktivista koji se neviđenom drskošću  nameću kao elitistički  korektor cjelokupnog javnog života, a zapravo obavljaju prizemne akcije sa svrhom destabilizacije sadašnje vlasti?

Netko bi trebao Bitorajca spustiti s oblaka i objasniti mu da njegov video priča priču koja se već priča zadnje četiri godine.

Janjci na ražnju (ah, koliko primitivna asocijativna rugalica), gomile sa hrvatskim zastavama, ruke uzdignute na ustaški pozdrav, podrugljive sekvence o vjerskoj navadi, sve to se već godinama satirički obrađuje  kroz „slobodne" i „nezavisne" medije, ali i kroz razne druge oblike djelovanja kojekakvih „moralnih vertikala".

A sve to, bivši premijer, prigodno pečatira izjavama koje bi sablaznile svakog, imalo kulturno i intelektualno senzibiliziranog pojedinca. No, ne i Bitorajca. Njegova „kreativnost" (tako on sam definira vrijednosno svoj uradak) pronalazi inspiraciju u stanju u kojem se „ljude psuje, vrijeđa s primitivnim parolama o uhljebima, komunistima i Srbima."

Dakle, njemu nije sporno što se ljude poistovjećuje s ustaškim gujama (Josipović), neoustaškim zlodusima (Mesić) i neoustaškim fašistima (Milanović).

Iskreno mi je žao što se jedan, meni prilično simpatičan glumac, uvalio u primitivni politički aktivizam s jasno omeđenim ideološkim svrstavanjem.

Kreativno bi bilo, dragi Rene, da si izvukao potku društvenog trenutka i opjevao „crven bijel i plavi" bez promotivnih nijansi boje koja je „tvoja".