BRODSKI pop-rock bend Curino cvijeće (+gosti) jučer je spojio svoju četrdesetu obljetnicu uz donatorsku nakanu tako što su ulaznice za koncert bile besplatne, ali s mogućnošću darivanja dobrovoljnih priloga u korist Društva multiple skleroze.

Hvalevrijedan projekt koji je želio spojiti ugodno s korisnim tako je pružio ljudima koji čak i manje poznaju bend, možda nikad za njega nisu niti čuli ili ne slušaju takvu vrstu glazbe da ipak dođu i poslušaju program u kome je uvodna riječ pripala Marinu Kovačeviću. Osim samog Curinog cvijeća koji je izvodio autorske pjesme (izuzimajući bis pjesmu grupe Leb i sol), mogli su se čuti ŽSV Igrišće iz Županje, kantautor Antonio Špiranović, Željka Gavranović je recitirala pjesmu Ptice slomljenog krila, Luka Tomić je pjevao uz bend kao i Sanja Paprenjak, Robert Wachtler je svirao saksofon (…). Očito smišljen program koncerta tako je mogao pružiti uvid u glazbeni stil jednog od brodskih bendova novog vala (novi val je obilježio kraj sedamdesetih i osamdesete godine prošlog stoljeća. Elektronika - korištenje sintesajzera i specijalnih efekata, miješanje glazbenih izričaja punka i rocka. Subverzivan način ponašanja tog doba iznjedrio je popularnost neobičnih odjevnih predmeta, nošenje naušnica, provokativnost u svakom smislu gdje mladi ljudi žele doći do izražaja ne libeći se rušiti davno ustaljena pravila javnog ponašanja. Nova kultura, prozapadno orijentirana, hipiji i  mnoštvo bendova u bivšoj Jugoslaviji obilježavaju to vrijeme. Neki trajno zapamćeni bendovi kao Azra - kultni bend, Prljavo kazalište, Haustor, Idoli, Bijelo dugme... ostaju trajno zapamćeni u povijesti ovog razdoblja.

Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS

Glazbeni komentatori i teoretičari ističu i grupu Laibach kao 'trn u oku' zbog koketiranja s nacističkim simbolima.

Dakle, glazbena scena koja komunicira s mnoštvom eksperimenata uzela je svoj mah u vremenu unatoč socijalističkom uređenju, kako navodi Vujić, koji dalje ističe kako je samo urbana manjina slušala novi val. Urbane sredine dakle djeluju na svoje stanovništvo koje počinje nalikovati svojim vršnjacima u urbanim okvirima kao što su Duran Duran, Depeche mode.

Na YU području Bijelo dugme počinje drugačiju zvučnu standardizaciju zbog čega se taj rock počinje nazivati pastirskim rockom (Vrdoljak). Koketiranje s narodnom glazbom nije ništa novo u svjetskim razmjerima jer je u biti rock zapravo mješavina bluesa, countryja i irskog folka.

Ako je taj „svjetski“ rock bio rezultat takvog glazbenog utjecaja, onda na čudi balkanska inačica utjecaja koji su očekivani s obzirom na elemente narodne glazbe koju je moguće inkorporirati u 'naš' rock. Upravo jučerašnji koncert dokazuje te korelacije, kao udžbenički primjerak. Dokazuje što sve može sadržavati s jedne strane taj odnos prema tradiciji ovih prostora, utjecajima koji bendovi imaju među sobom, a s druge strane, ili treće strane - kako ti „svjetski“ glazbeni tokovi djeluju na manju sredinu iako urbanu. Led Zepellin, Bijelo dugme, Animatori (bend iz istog mjesta)... tako čine jednu zanimljivu vezu s Curinim cvijećem koje jest pripadnik novog vala, legitiman. Neki će reći da Animatori zauzimaju veće mjesto prema važnosti, prema prepoznatljivosti, ali, Curino cvijeće otrgnuto zubu vremena daje mogućnost da se utjecaj novog vala razumijeva na razini (dugo)trajnosti. Njihovih četrdeset godina postojanja u kojima je djelovalo i razmjenjivalo se 45 glazbenika i 14 postava govori o tome koliko je ljubav prema glazbi važna da bi bend trajao, zavodio zvukom podsjećajući na neko minulo vrijeme. Jer, kada kažemo ime benda onda moramo znati koliko je važno smjestiti ga u kontekst vremena nastanka imajući u vidu sve konekcije, reperkusije koje ima s i u različitim glazbenim izričajima.  Ne moramo voljeti tu vrstu glazbe, ne moramo se uživljavati u tekstove mahom vrlo jednostavne, ali moramo priznati da u nekom glazbenom vrednovanju ovaj bend ima vrijednost  kao odraz kulture iz koje dolazi.

U krajnjem slučaju Slavonski Brod nudi taj svijet (već ranije spomenut), mainstream i alternativnu scenu. Na nama je odabir strane prema osjećaju nužnosti.

Ali, ono što je daleko važnije od svega je da ne zaboravimo: naša ljubav prema glazbi može uroditi plodom i kroz osjećaj za potrebe drugoga. Vrijednost ovoga koncerta, čak da se ni ne složimo oko svega navedenog jest i ta.