ČITATELJI kolumni mogu zaključiti kako svaka u sebi sadrži promidžbu nekog ili nekih djela umjetnika, književnika,... Zašto? Jer smatram kako iza svega postoji puno dublje prilaženje različitim temama, područjima, jer postoji puno angažmana koji iziskuju pomno promatranje, razmišljanje, fokusiranje.

Nikad nije jednostavno priči djelu, zaključiti, otići dalje, zaboraviti, mada vjerujem da takvih također ima, ali ih treba izbjegavati u širokom luku. Kad čitanje imamo na umu, važno je istaknuti kako ono isto tako produbljuje mnoga pitanja kao i odgovore na ta pitanja.

Nekad smo potaknuti čitanjem toliko da nas ono motivira na dalje istraživanje literature koja nas zanima, ponekad čitamo iz zabave lako štivo, ali važno je čitati jer, tek, čitanjem možemo doznati od čega bježimo ili čemu idemo ususret.

Čitanje je proces koji će nas uvijek nagraditi (sa)znanjem ako ništa, barem onoga što nam je predaleko, što nam se ne sviđa, a onda možemo krenuti dalje. Listati stranice i stranice da bismo došli do onoga što nam se čini razumljivim ili bliskim. Ali treba krenuti od činjenice kako je čitanje zaista važno iako često od njega bježimo izgovarajući se riječima: nemam vremena.

Ako postoji vrijeme za glazbu, film, sapunicu, kavu u kafiću, zašto ne bismo imali vremena za čitanje? Ne samo naslova, nego i sadržaja. Nestrpljivi i užurbani, nismo u stanju pročitati ništa osim naslova. To je pogrešno.

Dobro je ponekad pročitati, čak, i tekst koji nam se ne sviđa i razmotriti moguće argumente za nesviđanje. I to je uredu. Ali čitati, svakako. Pogotovo nagovarati mlade ljude na čitanje. Jer njihov razvoj je, itekako, bitan - razvoj vokabulara, kognitivni razvoj.

Poznati glazbenik Vlatko Stefanovski je prije nekoliko godina za radiosarajevo.ba rekao: „Mladim ljudima prvo treba da se ugasi televizor, pa malo da im se daju knjige da čitaju, pa malo da slušaju finu muziku, da im se oduzmu BMW-ji i džipovi koje im roditelji kupuju i da se malo okrenu pravim vrijednostima (…)“. I jest tako. Koliko god se činilo jednostavnim mnogi nisu u stanju to učiniti upravo zbog užurbanosti. Neke konstantne nervoze.

Jasno je: živimo u svijetu „hiperakcije“, ali zastanimo na trenutak. Uzmimo knjigu jer tek tada ćemo znati prenijeti mladima čemu služi čitanje. A čemu služi? Služi (sa)znanju. Služi ignoriranju hiperboličnog pristupa biću i stvari. Ne zaboravimo vrijeme!

Kako bismo lakše kročili šumom literature evo preporuka - pet najčitanijih knjiga (strane književnosti, domaće književnosti, publicistike) GKSB koju je pripremila Marina Đukić, knjižničarka Odjela za odrasle korisnike. A da ne bismo ignorirali najmlađe, a potrebno je potaknuti ih, također, na čitanje, nakon liste najčitanijih naslova za odrasle, uslijedit će lista najčitanijih knjiga s Dječjeg odjela Gradske knjižnice Slavonski Brod.