U Slavonskom Brodu kava nikad nije bila samo kava. Ona je ritual, navika. Čak bismo mogli kazati kako je kava u Slavonskom Brodu institucija. Pije se ujutro, prije posla, poslije posla, subotom duže nego inače, a nedjeljom gotovo ceremonijalno. Na kavi se rješava politika, komentira sport, analizira tko je što napravio, a najčešće tko je što krivo napravio. Svakako, na kavama su nezaobilazne i teme tko je koga prevario ili ostavio. 

Ako netko želi saznati što se događa u gradu, dovoljno je sjesti na terasu nekog kafića i slušati deset minuta. Tu ćemo čuti sve – tko je dobio posao, tko je otišao u Njemačku, što Grad radi pogrešno, što Država radi pogrešno i zašto je sve nekad bilo bolje.

Problem nije u kavi. Problem je što smo postali grad u kojem se puno govori, a malo toga mijenja. 

U Slavonskom Brodu gotovo svi znaju što ne valja. Često ćemo čuti kako ne valja gospodarstvo, ne valjaju plaće, ne valjaju političari, ne valjaju odluke Grada, ne valja Država. Za puno toga ljudi su potpuno u pravu. Problemi postoje i nitko ih ne može negirati. 

Ali postoji jedno neugodno pitanje koje rijetko postavljamo – što smo mi, kao građani, napravili osim što smo o tome pričali?

U Slavonskom Brodu izgleda energija često ostaje na terasi kafića. Tamo se izgovore najbolje analize, najpametniji komentari i najtočnije dijagnoze problema. Ali kada se kava popije i računi plate, sve ostaje isto. 

I tako polako nastaje grad u kojem se život svodi na posao, kavu i prigovaranje. A može biti i drugačije. Slavonski Brod nije bez potencijala. Ima rijeku Savu, ima povijest, ima ljude koji znaju raditi, stvarati i pokretati stvari. Ali ponekad se čini da smo kao zajednica izgubili vjeru u vlastitu snagu.

Lakše je reći kako ništa ne valja nego pokušati nešto pokrenuti. Lakše je kritizirati nego sudjelovati. Lakše je sjediti na kavi i komentirati nego ustati i reći – idemo nešto napraviti. 

I zato se ponekad čini kako je najveći problem Slavonskog Broda to što smo naviknuli na stanje kakvo jest. Naviknuli smo da nam mladi odlaze. Naviknuli smo da se malo toga mijenja, naviknuli smo da se o svemu priča, a rijetko što pokrene. 

Možda većina želi da Slavonski Brod bude grad u kojemu se se samo ispija dobra kava na terasama kafića. A onaj manji broj bi želio da se u tom gradu nešto događa i mijenja.

Kava sama po sebi nije problem. Ona može biti početak razgovora, ideje ili projekta. Ali ako ostane samo mjesto na kojem se ponavljaju iste rečenice iz dana u dan, onda polako postaje simbol jednog grada koji je odlučio da je komentiranje dovoljno. 

A ovaj grad svakako zaslužuje više od toga. 

Možda promjena ne počinje velikim projektima ili političkim govorima. Možda počinje baš za stolom za kojim sjedimo i pijemo kavu. U trenutku kada netko umjesto još jedne rečenice o tome kako ništa ne valja, kaže nešto puno jednostavnije – dobro, a što možemo napraviti?

Ako je najveća akcija u gradu još jedna kava i još jedan komentar, onda se ne trebamo čuditi što se gotovo ništa ne mijenja. Grad koji stalno prigovara, a rijetko djeluje, polako postaje grad koji - stoji u mjestu.