DANAŠNJI dan, ali i cijeli ovaj tjedan, obilježile su maske. Baš kao i svi drugi ljudi na ovom svijetu, Brođani su ih smišljali, izrađivali, nosili ih i skidali (točnije, drugi su im ih strgnuli s lica) - ovisno o potrebi i prilikama. Neki su, kako je ovaj tjedan policija izvijestila javnost, maske nosili kako bi šest godina primali prosječnu hrvatsku plaću i imali sigurno mjesto u prosvjeti. Baš u vrijeme kada mnogi njihovi , valjda manje dosjetljivi, a sigurno pošteniji, sugrađani, zbog toga što nemaju nikakvu plaću, moraju napustiti svoj rodni grad. Ruke se tim 'maskiranima' nisu tresle kada su predavali krivotvoreni papir prilikom prijave na natječaj jer su mislili kako će to proći nezamijećeno. Možda i bi da ministrica Divjak nije toliko čvrsto odlučila uhvatiti se u koštac s problemima hrvatske stvarnosti.

'Happy face' nabacio je ovaj tjedan i premijer te predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, Andrej Plenković, u Slavonskom Brodu. U vrijeme kada Thompson više nije poželjan, HDZ unajmljuje druge izvođače da sviraju njegove pjesme, od kojih onda publika pada u trans, opijena zanosom i ljubavlju prema domovini i vjernošću prema najvećoj stranci u Hrvata. U prepunoj dvorani slavonskobrodskog kazališta svi su si tako međusobno pljeskali, kroz 'Lijepa li si' opjevavali sve dijelove Hrvatske (i Herceg Bosnu), slaveći 29. godina postojanja. Govorio je i predsjednik Zajednice utemeljitelja, no oni koji, baš poput potpisnice ovih redova, skoro poput HDZ-a, slave tri desetljeća vlastitog, puno beznačajnijeg, postojanja, nisu saznali tko su - imenom i prezimenom - ti velebni osnivači HDZ-a u Brodsko-posavskoj županiji. Kako 'tih godina', mi vršnjaci HDZ-a, nismo bili svjesni svijeta oko sebe, ne možemo se, poput stotina njihovih članova prisjetiti tko su. Netko nas tomu mora poučiti. Međutim, godinama se njihovo ime, baš poput poput Voldemortovog iz „Harryja Pottera", na ovakvim skupovima u Slavonskom Brodu ne spominju. O njima se govori kao o „Znate-Već-Komu" ili „Onima-Čije-Se-Ime-Ne-Smije-Izgovoriti".

Novinarima i ministru mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Olegu Butkoviću, na gradilištu mosta u Svilaju, nije bilo ni upola zabavno kao HDZ-ovcima na proslavi. Naime, interesantniji i 'fotogenični' dio posla, postavljanje središnje konstrukcije koja je konačno spojila most, odrađen je danima prije, a potom su 'ljudi u odijelima' došli sve blagosloviti. Opet su morali navlačiti maske o kojima smo pričali i smiješeći obećavati kako će Bosna i Hercegovina te Republika Hrvatska sada postati prometne žile kucavice. Iako su puno više od toga mogle i morale postati desetljećima prije.

A ono što je već desetljećima u vlasništvu Republike Hrvatske i gotovo je jedino bogatstvo koje je preostalo, moglo bi zauvijek pasti u ruke stranaca. Naime, iz tjedna u tjedan sa svih strana niču obavijesti, oglasi i javni pozivi o rasprodaji državnog poljoprivrednog zemljišta u općinama diljem Slavonije. Iako gradovi, poput Slavonskog Broda, kao i općine, neprestano ministarstvima upućuju molbe da takva područja od velikog značaja i potencijala, umjesto prodaje bilo komu, daju na upravljanje jedinicama lokalne uprave i samouprave ili da, barem, natječajem ograniče svrhu korištenja takve zemlje, država je praznu riznicu, čini se, odlučila napuniti prodajom slavonskih hektara. I to prodajom bilo komu.

Nasreću, od takvih nas tmurnih misli ovaj tjedan nisu maknuli samo raspjevani HDZ-ovci, nego i ono najljepše i najbolje što imamo - djeca. Neopterećeni mostovima, politikama, lažima i zabludama, oni kojima maske ne trebaju jer su najiskreniji i najčišći među nama, prošetali su gradom odjeveni u jedine maske koje bismo trebali poznavati - one pokladne.

Međutim, i oni su nas podsjetili na surovu stvarnost i sami nesvjesni da se rugaju vjerojatno i svojoj budućnosti. Mališani iz 'Kosjenke', spakirali su kufere i krenuli svatko na svoju stranu svijeta - u Italiju, Španjolsku, Švicarsku, Švedsku, Njemačku... neke od zemalja za koje im se čini da odrasli gledaju kao obećane. Glumili su svjetske putnike, a ne 'gastarbajtere', a njihova nasmijana i radosna lica kao da su danas željela poručiti - „Nama je lijepa i naša Hrvatska. Volimo svoj Slavonski Brod." Kada bi se barem u svima nama ponovno probudila ta dječja privrženost, iskrenost i neiskvarenost pa da ljubav prema 'svome' prevlada sve ono loše što smo svi mi, kao društvo, učinili ovoj zemlji i zbog čega je danas, jedan po jedan, napuštamo.