U cilju poticanja razvoja malog i srednjeg poduzetništva, početkom travnja ove godine, Brodsko-posavska županija podnijela je Zahtjev za sudjelovanje u Programu jamstvenog fonda prerađivačke industrije. Ministarstvo gospodarstva uslišilo je molbu županijskih čelnika te im je dodijelilo 1,2 milijuna kuna za te namjene. Dakle, Ministarstvo je spremno, s 1,2 milijuna kuna, jamčiti uspješnost programa i projekata dijela gospodarstva s područja Brodsko-posavske županije, koje zapošljava ukupno oko 34 tisuća ljudi.

Tim povodom "u Velikoj vijećnici županijske uprave upriličeno je svečano potpisivanje Ugovora". S jedne strane dobročinitelj: zamjenik ministra gospodarstva, Alen Leverić, a s druge strane duboko zahvalan, i ponosan istodobno, brodsko-posavski župan, Danijel Marušić, sa sedam suradnika. Ni Janika Balaš, na svojim javnim nastupima, nije ih imao manje.

S obzirom na ograničen kapacitet političke i moralne inteligencije županijskih čelnika, činjenice im ne dopiru do svijesti. Zbog toga, ne treba ih prezirati nego tek, eventualno, žaliti.

Kad mediokriteti kolo vode

To da smo, zahvaljujući prevelikom broju političkih mediokriteta koji su upravljali (i) ovim dijelom Slavonije, jadni i kukavni - na začelju zemlje koja je na začelju Europe - znali smo odavno. To da nas totalno centralizirana država 20 godina marginalizira, također nije ništa novo.

Međutim, da je taj metropolistički odnos prema 'Brodu' eskalirao od preziranja niškoristi ovdašnjih političkih lidera do ponižavanja cjelokupnog brodsko-posavskog gospodarstva, eto, objelodanjeno je potpisivanjem jednog ugovora "u Velikoj Vijećnici".

Nešto o tome kako Hrvatska i Dalmacija pljačkaju Slavoniju pisao sam u ožujku 2011. godine. Mnogi su mi tada kazali kako pretjerujem, kako sam radikalan, kako nemam osjećaj za mjeru...

Nema pridjeva koji to mogu opisati

Podsjećajući na taj članak, mojim kritičarima danas kažem kako sam (i) tada bio blag. Često me bude sram zbog nedovoljne pismenosti i maštovitosti u traženju odgovarajućih pridjeva kojima bih zorno opisao ljude i njihove postupke.

Kako, na primjer, opisati podanički pogled i djetinje razdragan osmjeh župana Marušića, vidljive za vrijeme razmjene dokumenata koji svjedoče njegovo sudjelovanje u ponižavanju građana brodsko-posavske županije?

Kako opisati idiotsku scenu u kojoj cijelo županijsko čelništvo razgaljeno sekundira vođi u ponižavanju ljudi koji ih, sve zajedno, plaćaju da nešto rade, a ne parazitiraju?

Kako opisati činjenicu da Župan i njegovi suradnici uopće nisu svjesni svog političkog kretenizma?

Da su svjesni što čine bili bi veleizdajnici

Jer, da su svjesni što čine, bili bi veleizdajnici. Budući ničega svjesni nisu, tek su politički klauni. Svojim (ne)djelima ljude do suza dovode. Jedne jer su im jako smiješni, a druge jer im ništa smiješno nije.

Da su svjesni što čine, ne bi im osmjeh bio od uha do uha, kao indijancu kad se prvi put vidio u ogledalu kojeg mu je poklonio 'bljedoliki' okupator.

Znali bi, na primjer, da u registru hrvatskih jamstava stoji kako je Hrvatska država, u iste namjene u koje je uložila 1,2 milijuna u Brodsko-posavskoj županiji, u vremenu od 1997. do 2011., samo za brodogradilišta koja su zapošljavala 10-ak tisuća radnika, izdala 35 milijardi kuna jamstava, od čega je protestirano 10 milijardi kuna.

Dakle, 'škverani' su kroz jamstva, doslovno, pojeli dva milijuna bruto plaća od 5000 kuna. Drugim riječima, 10 tisuća radnika, 16,6 godina, trošilli su po 5000 kuna mjesečno - bez protuvrijednosti. I šutjeli.

S druge strane, župan Marušić, iako je osigurao tek 0,00003 posto sredstava u odnosu na njih, uparadio je cijelo svoje 'vrhovništvo', kao da je napravio posao svojstven ozbiljnom narodnom lideru, a ne neozbiljnoj narodnoj ludi.   

S obzirom na ograničen kapacitet političke i moralne inteligencije županijskih čelnika, te činjenice im ne dopiru do svijesti. Zbog toga, ne treba ih prezirati nego tek, eventualno, žaliti. One koji su ih birali, pak, treba uvažavati jer dosljedno biraju vlast kakvu zaslužuju.

Sreća pa županija ima diplomiranog novinara zaduženog za povremeno informiranje javnosti, koji formom i sadržajem informacija ne krivotvori stvarnost. Naime, ne zna se što je gore, sadržaj vijesti ili način na koji je prenesena u javnost.

Dokument

Drzavna jamstva brodogradnji od 1997. do 2011..PDF