NAKON što sam pročitao članak objavljen na 034portalu naslova 'Nema mu kraja: Jedan od požeških policijskih šefova i dalje se ponaša kao šerif', pala mi je na pamet starijim Hrvatima poznata Njegoševa rečenica iz Gorskog vijenca: „A u ruci Mandušića Vuka, svaka puška biće ubojita!“. Dakako, zbog moguće parafraze: A u ruci Mandarića Ante, svako pero bit će ubojito!. Naime, novinar Mandarić svoje protivnike progoni perom žešće nego je hajduk Mandušić Osmanlije progonio puškom.

Mada glavni urednik požeške tabloidne perjanice nije hajduk (drumski razbojnik), odnosno, odmetnik od osmanske vlasti niti je mletački podanik, bezmalo s istim žarom, On nasrće na neke ljude iz aktualne političke nomenklature u Požeško-slavonskoj županiji. Naglasak je na 'neke'. Pritom, ne zamara se argumentima. Ljude žestoko kritizira ad hominem kiteći ih raznim difamirajućim kvalifikativima.

U toj raboti, ovaj naturalizirani Hessen-ovac, na glavu okreće univerzalne civilizacijske stečevine. Umjesto da kao 'tužitelj' dokazuje nečiju krivicu, On bez dokaza objavi paušalnu optužbu, a potom od optuženog traži neka dokazuje svoju nevinost. 

Uz nezaobilaznog požeškog gradonačelnika dr.sc. Željka Glavića kojeg - uglavnom polazeći od netočnih premisa - 'iz dana u dan' nastoji predstaviti ne samo kao nesposobnog zgubidana nego i kao suspektnog dužnosnika - Mandarić se u posljednje vrijeme okomio i na 'plavce'. Zadnji među njima je drugi čovjek Policijske postaje Požega, Slavko Čuljak.

Urednik osobno, ili netko njegov s grličjim jajima koji 'u slobodno vrijeme' tuđim nježnikom gloginje tuče - temeljem dvije autentične fotografije na kojima je vidljiv Čuljkov „nepropisno parkiran bijeli Mercedes 124.“ - tvrdi kako se taj policajac „i dalje ponaša kao lokalni šerif“.

I da nije sve potpuno točno što u svojoj 'optužnici' protiv Policijske postaje i Čuljka navodi Mandarić: Da su „poznati po tome što tuku ljude, privode novinare, političarima pripremaju sačekuše u kojima je jedini cilj pokušaj diskreditacije određenih osoba…“, 'isljedničko' je opserviranje te teme od 034portala apsolutno opravdano. Dapače, nužno je i preventivno istraživanje kako bi (i) ta institucija bila svjesna činjenice da je pod stalnim povećalom javnosti.

Međutim, posebno kod pisanja o 'osjetljivim' državnim službama kao što su policija i pravosuđe, nužno je biti točan i pravedan jer svaka objavljena tendenciozna ili neistinita informacija kompromitira opravdano praćenje njihova rada. A ova informacija o Čuljkovu parkiranju - izvađena iz konteksta - bila je nepotpuna, tendenciozna i zbog toga nepravedna.

Budući da požeški Komunalcu nema Specijalno vozilo 'Pauk', prilikom parkiranja tamošnji vozači imaju jednu brigu manje. Moguće da će za pogrešno parkiranje prometnom redaru platiti kaznu, ali im auto neće biti odvezeno o njihovu trošku. Svjesni te činjenice, Požežani i njihovi gosti - a ne samo požeški policajci - svoja vozila parkiraju 'ležernije' što je vidljivo (i) na denuncijantskoj fotografiji parkiranog Čuljkova oldtimera u Požeškoj ulici.

Korektno bi bilo da je 034portal donio cjelovitu, a ne tendencioznu informaciju. Da je pisao s primarnim ciljem skretanja pozornosti na pojavu učestalog i masovnog pogrešnog parkiranje, a ne da bi tu činjenicu koristio tek za 'odstrel' odabranog čovjeka, u ovom slučaju Slavka Čuljka.

Mada, bilo je moguće vijest 'začiniti' skretanjem pozornosti na činjenicu da kršenje zakona od strane čuvara reda i poretka ima posebnu specifičnu težinu u odnosu na druge prekršitelje pravila ponašanja - jer čuvar reda ne bi trebao praviti nered. Moguće je bilo, ali za nepristranu i cjelovitu vijest. Međutim, za tendenciozan prikaz nekoga ili nečega, bilo je nužno slučaj dekontekstualizirati.

Ipak, niti jedan vozač iz kolone vozila, koji bi vidio kako je tek jedan izdvojen s ciljem da mu čuvar zakona naplati kaznu, nije glup da ne bi shvatio kako je to neprincipijelno i nepravedno. Kako je to ponašanje 'ovlaštenih osoba', čak, tendenciozno i kažnjivo.

Za razliku o opravdanog kritiziranja Čuljkova pogrešnog parkiranja u Požeškoj ulici, ono u Jakšiću čak nije bio niti klasični prekršaj jer je, ustvari, parkirao na gradilištu (hrv. baušteli). 

Budući da se i u tom slučaju radilo o više vozila na istom mjestu - autobusnom stajalištu u izgradnji - očito da pisac nije imao namjeru problematizirati tu činjenicu, nego mu je primarni cilj bio policajca Čuljka kao „jednog od požeških policijskih šefova“ prikazati kabadahijom koji se „i dalje ponaša kao šerif'.

Dakako, ne znam ima li taj požeški policijski lider među građanima status 'šerifa' ili nema, ali pouzdano znam kako ovakvo pisanje 034portala nimalo neće pomoći u rasvjetljavanju te enigme. Sve da je Čuljak nešto ozbiljno i skrivio zajednici nad kojom bdije, svojim načinom progona Mandarić će ga, ustvari, abolirati.

Poluistinitim i tendencioznim informacijama o radu policijskih službenika, kolegice i kolege s 034portala, ustvari, amnestiraju tamošnju Policijsku upravu od paušalnih optužbi da su „poznati po tome što tuku ljude, privode novinare, političarima pripremaju sačekuše…“.

Kako slučajno ne bi zasjenili glavni cilj portala utvrđen početkom 2022. godine: 'Pod svaku cijenu moralno-politički dekapitirati gradonačelnika Glavića', jučer je ekipa s 034portala objavila još jedan članaka koji je u funkciji Glavićeva sramoćenja, kompromitiranja, a u krajnjoj konzekvenci i kriminaliziranja.

Jučerašnji Telegramov članak naslova: „Uhićen HDZ-ov župan i troje policajaca koji su istraživali njegovu pijanu nesreću“ - gdje novinar, Drago Hedl, podsjeća kako je to posljedica (i) njegova pisanja serije članaka o događaju nastalom između Andrijaševaca i Cerne 16. travnja prošle godine - kolege s 034portala korektno su iskoristili tu činjenicu kako bi podsjetili na sličan, ako ne i gori, slučaj iz Pleternice u kojem je 2006. godine ondašnji „capo di tuti capi“ Zlatne doline, Franjo Lucić, prošao lišo.

A, evo ga i lažni povod tome: „Dakle, radom… onih koji su mogli izvaditi uzorak krvi, a nisu, upravljao je današnji gradonačelnik Požege dr. sc. Željko Glavić“ tvrdi potpisani Ante Mandarić i nastavlja seriju objeda. Čini mi se kako do toga dolazi jer svoje članke, uglavnom, piše temeljem podataka koje mu podastru, često lijeni i zlobni suradnici.

Da su konzultirali članak 181. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, znali bi kako medicinsko osoblje nigdje, a ne samo u Požegi - bez izričite naredbe policije - nema pravo uzimati uzorke krvi i urina za potrebe policijske provjere ima li u njima opijata.

Tek „policijski službenik će narediti liječnički pregled te uzimanje krvi i urina radi analize“. Tu krv i urin, međutim, ispitivati smije tek „Centar za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja 'Ivan Vučetić', samostalna ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, kojemu je temeljni poslovni proces pretvorba materijalnog traga izuzetog s mjesta počinjenja kaznenog djela u pravovaljani materijalni dokaz“ - stoji u Zakonu.

Dakle, tadašnji ravnatelj požeške Bolnice i njegovi suradnici - i da su htjeli - nisu imali ovlasti analizirati krv i urin. Zbog toga, uvođenje dr. Glavića u priču s kojom On veze nema, nije ništa drugo nego još jedna malicioznost.

Novinarski posao je vrlo zahtjevan i odgovoran. Tim, kao ni drugim zahtjevnim i odgovornim poslovima ne bi se trebao baviti svatko, bez obzira na činjenicu da većina lokalnih medija radi pod izuzetno teškim materijalnim uvjetima.

Naime, mediji nisu javni WC, u kojem svaki seronja može po zidu pisati što želi. Zbog toga, neovisno o tome tko i što piše, glavni urednik je odgovoran za formalnu i sadržajnu (ne)korektnost napisanog.