PROČITAJTE pažljivo, molim vas polako i - ponavljam pažljivo - sljedeće stihove: Večer ne miriši na rakove i školjke/mjesec je blijeda fleka boje cimeta/uzimaš cipele za šetanje kroz snove/ulica voli ritam tvojih koraka. Vjetar se provlači kroz nepoznate riječi/asfalt se miluje s tvojim štiklama/suviše mekan da bi mogao da spriječi/ova je večer puna tvojih tragova.

Bez obzira što su stihovi na skoro čistom hrvatskom (znamo, nisu našem jeziku svojstvene štikle i fleke, već visoke pete ili potpetice, a o onom ''mogao da spriječi'', umjesto ''mogao spriječiti'', da i ne govorimo) vjerojatno ste od prve skužili velikosrpsku provokaciju ortodoksnog četnika Momčila Bajagića, Bajage. Jer, kao što ste se i sami uvjerili iz citiranih stihova, između vojvode, popa Momčila (Đujića) i Momčila (Bajage) nema baš nikakve razlike. Uostalom svaki je Momčilo isti, a neki su i gori.

Da nije tako zar bi se uvijek budne zdrave snage, kako one u Slavonskom Brodu, tako i one u Karlovcu, pobunile protiv nastupa Momčila Bajagića Bajge u njihovim sredinama. U Karlovcu (na Danima piva) su u tome uspjeli. Mislite li da je Karlovac za (na sreću zabranjeni) Bajagin koncert izabran slučajno? Pa ne budite naivni: nije li četnički vojvoda, Vojislav Šešelj upravo Karlovac spominjao kao mjesto koje uz Viroviticu i Karlobag označava zapadne srpske granice. Granice Velike Srbije.

A kad malo bolje promislite i Slavonski Brod je tu blizu, nije daleko od Virovitice, samo nekih stotinjak kilometara zračne linije. I kad smo već kod Virovitice, nadam se da niste zaboravili kako je pik na taj grad, Viroviticu, također granično mjesto na rubu Šešeljeve  Velike Srbije, bacio onaj drugi četnik, što se također povremeno muva po Hrvatskoj. I jednu pjesmu nazvao Virovitica. Riječ je, dakako, o Đorđu Balaševiću, koji je, hajde, bar malo iskreniji od prepredenog (srpski: prevejanog) Momčila Bajagića, pa je pustio bradu. Da bi i izgledom bio pravi četnik.

Čudi me kako je to promaklo zdravim snagama u Hrvatskoj, ta bestidna Balaševićeva pjesma u Virovitici, u kojoj su i ovi stihovi: ''U Virovitici/ ne postoje pritisci/i žive mirno svi/ kao hipici u Virovitici''. Je li vam jasno što je četnik Balašević time htio reći i zašto je prva riječ u citiranom stihu baš ''U''. A onda odmah iza toga ''ne postoje''? Pa naravno da ''U'' neće postojati kada će ih četnici protjerati iz Virovitice.

No, najstrašniji stih je onaj: ''i žive mirno svi/ kao hipici u Virovitici''. Pa nećemo valjda biti naivni i ne prepoznati što je pod hipicima mislio četnik Balašević. Znadete li kako hipici izgledaju? Duga kosa, zapuštene brade. I na što vas to prvo asocira. Naravno: na četnike. Ali, raskrinkajmo Balaševića do kraja, njegov stih zapravo glasi: ''I žive mirno svi/ kao četnici u Virovitici''. Naravno, kada više ne bude postojalo ''U'' i kada se uspostave granice Velike Srbije.

Portal SBplus objavio je poruku jedne Brođanke koja je pred najavljeni nastup Bajage ozbiljno upozorila: ''Da mladi znaju tko je čovjek koji dolazi 'pevati' u grad u kojemu je srpska armija smrskala 28-ero djece!!!". I sve je potkrepljeno dokazom: Bajaga je, čuli smo to već toliko puta, 1993. u Kninu održao koncert u čast poginulim srpskim vojnicima nakon vojno-redarstvene operacija Maslenica - oslobodilačke akcije hrvatske vojske - i pjevao: ''Kreće armija najjača na svetu, kreće armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska i jednom zauvek sve će da vas smrska''.

Mali je problem što je Bajaga, bar stotinu puta rekao da nikada nije pjevao u Kninu, ali gdje ćete četniku vjerovati? Malo je veći problem što ne postoji ni ma baš niti jedna snimka njegovog koncerta u Kninu, ni jedan zvučni zapis, ni jedna jedina fotografija. No, ponajveći je problem što je predsjednik zadarskog ogranka udruge Zavjet, Boris Mužanović, u čije domoljublje valjda ne sumnjamo, pojasnio kako su četničke pjesme u Kninu pjevali Minđušari, a ne Bajaga. Dokaza čini se, nema. Ali koga će nam vraga dokazi, pa valjda svi znamo tko su Bajaga i onaj bradati Balašević.

Pitate se vjerojatno otkud mi je palo na pamet na hrvatski prevesti onu odvratnu Bajaginu pjesmu citiranu na početku ovog teksta? S olakšanjem kažem: nisam to učinio ja. Pitajte one dečke iz Slavonskog Broda, onaj rock sastav Divlji dječak koji ne samo što pjeva tu Bajaginu pjesmu, već su i svoj spot s tom odurnom pjesmom snimili na Brodskoj tvrđavi. Ali što ćemo, dečki su mladi, nisu znali, možemo im oprostiti.

No, to nipošto ne vrijedi za one jako dobro znaju tko je momčilo Bajagić i koji sada žele u Slavonski Brod dovesti Bajagu. Za njih nema oprosta.

I ne bi li nam svima bio draži Marko Perković Thmpson, pod uvjetom da mu kao perdgrupa nastupi U2.

U2?. Pa znadete li kao ih zdrave snage zovu? Kratko i jasno: dva naša.

Autor teksta i glazbe je Momčilo Bajagić Bajaga, a Branimir Jovanovac Bani je radio aranžman. Pjesma je snimana, miksana i masterizirana u studiju MAK, a , na pjesmi su gostovali i Josip Kamenski - bubanj, Janja Jurić i Anja Jovanovac - prateći vokali.