Slavonski Brod je dao jednu književnicu svjetskog glasa – Ivanu Brlić-Mažuranić. Svoja najbolja i najveća djela napisala je upravo u ovom gradu. Sigurno je imala želju da on bude mjesto kulture, mjesto uspjeha, mjesto obrazovanja, mjesto napretka. I doista, nekada Slavonski Brod bijaše takvo mjesto. Bijaše mjesto Ivanine bajke. Ivanine bajke gotovo su uvijek imale snažnu etičku i poučnu stranu, a to je na koncu bila i svrha njezina pisanja. Ona je isticala ljubav, isticala je poštenje, požrtvovnost, dobrotu. Dobro je uvijek moralo pobijediti zlo. Ali takvi ideali nekad bijahu. Sve je to ostavljala mladim naraštajima samo kako bi sutra bili dobri ljudi. Nekad se sve to čitalo, izučavalo, i što je najvažnije, živjelo po tome.

Danas je Slavonski Brod nekakav sasvim drugi grad, a za neke je postao i „kasaba“.

Danas vladaju neka nova pravila, na drugi način vrednuju su nečiji uspjesi, došla je neka nova kultura. I sama Ivana, da je sada živa, ne bi se mogla snaći.

Danas u Slavonskom Brodu umjesto Ivaninih poučnih misli vladaju neke druge misli. Primjer toga je sljedeći: „Tvrde žurke, afteri, alkohol, tablete, a ti si, majko, rodila tako zlatno dete. Odmalena dugovi, jure me i prete, a ti si, majko, rodila tako zlatno dete.“ Ovo je jedna od najslušanijih pjesama, ako se to pjesmom uopće može zvati, u Hrvatskoj, a sigurno i Slavonski Brod nije izuzetak. Koje se odgojne poruke šalju ovakvim bizarnim tekstovima?

Bilo da se nađemo negdje na semaforu i čujemo glazbu iz automobila, bilo da prođemo ispred nekog noćnog kluba, ili da uđemo u njega, čut ćemo isto. „Treštanje“ nekakve glazbe koju ne znamo gdje bismo svrstali, osim u „trash“. Kažu da se o ukusima ne raspravlja, pa ni o glazbenim. Ali ovo je sve samo ne glazba, a glazba je umjetnost i kultura, ipak.  Ali što je danas zapravo kultura? Što je glazbena kultura? Što je opća kultura? Ovo što se danas glazbom zove, sigurno nije ni prvo, ni drugu, a ni treće. Zato i nema potrebe raspravljati.

Već je odavno poznato da je „groznica subotnje večeri“ diljem Lijepe naše postala istoznačnica za „cajka partyje“.

Nekada bijaše grad Ivaninih bajki. I sve malo-pomalo, dogodilo se i to. Lagano iz predgrađa, iz nekih opskurnih mjesta, zadimljenih „kafana“, lokala sumnjivog morala, sasvim neprimjetno, poput najgoreg virusa, stigoše cajke i u srce svakoga grada, pa i ovoga našeg, Slavonskog Broda. Kada smo uvidjeli kako je to nešto veličanstveno i dobro, otvorismo i širom vrata naših domova kako bismo s ljubavlju prigrlili „cajke“.

I koga kriviti za to? Društvo? Roditelje? Učitelje? Mlade? Ne mislimo valjda su današnje „cajke“ nekakav revolt autoritetima, kao što je bio rock kada se pojavljivao. Možda „cajke“ i jesu revolt, ali samo zdravom razumu. Kako drugačije razumjeti sljedeće stihove: „Oj, oko, oko, al' sam se naroko od kad sam video tvoje crno oko, prošle godine pijem ne znam kol'ko, od kad te nema, viski zalijem sa votkom.“ Ili sljedeći stih: „Kurve, pare i droga, ne znam šta ću bez toga, tura prva, druga, treća, brate, pijem ko' stoka, popio ceo bokal, napunio ceo lokal, više ne znam ni koji, ko će da broji, pitaj Boga.“ Ove i slične sociopatske tekstove izvode „zvijezde“ bizarnih imena.

Neki će reći – ma pustite mlade nek' slušaju što hoće. Ali ono što danas slušaju mladi, pa čak i djeca, jedna je pojava s kojom se svakako trebaju ozbiljno pozabaviti i sociolozi, pedagozi, psiholozi, a nije na odmet da se uključe i vrsni psihijatri.

Današnje društvo ovaj je suvremeni i moderni čovjek uvaljao u živo blato i kaljužu, a mladež i djeca vrlo rado se valjaju u njima. Dokad? Nadati se je da će Ivanine bajke opet nekad pobijediti. Jer dobro uvijek pobjeđuje zlo.