Pored svih problema i afera koji potresaju naše društvo, ovih dana najveći je problem kako riješiti enigmu – slušati „cajke“ ili ne.

Kao i u drugim stvarima ili životnim pitanjima, tako je i po ovome pitanju naše društvo  podijeljeno.

Oni „malo veći Hrvati“ došli su na svoje te postupak gradonačelnika Pule, koji je zabranio nastupe cajki u svome gradu, odobravaju.

Glazbenici koji izvode žanr poznat kao cajke redovno pune klubove i dvorane diljem Lijepe naše. Gdje god su došli, za njihove nastupe tražila se ulaznica više. Na njima su uvijek prisutni oni „manji Hrvati“, ali isto tako i oni „veliki“.

Nije valjda da su tek sada shvatili kako takav glazbeni izričaj nije dostojan njihove srednjoeuropske kulture.

S druge strane, oni koji sebe smatraju malo liberalnijima zgražaju se nad Thompsonovim ili Škorinim nastupima. Ima li uopće razlike u glazbenim izričajima jednih i drugih? Što je gore?

Jedni ne podnose Škoru i Thompsona, drugi Brenu i Cecu. A i jedni i drugi redovno pune klubove i dvorane.

Nije ovo prvi put da se politika izravno miješa u glazbeni ukus ili neukus. Bilo je pokušaja da se zabrani koncert Fahrete Jahić, poznatije kao Lepa Brena, u Zagrebu. Zabranjen je Bajagin koncert u Karlovcu, kao i Šerbedžijin nastup u Vinkovcima. Išlo se toliko daleko da se u jednom gradiću, Đurđevcu, smije puštati samo primjerena tradicijska zabavna glazba, što god to značilo.

Večernji izlazak danas podrazumijeva odlazak u narodnjačke klubove. Posejćuju ih svi bez obzira na glazbene ukuse. Taj trend sigurno neće tako brzo nestati. Tako su „cajke“ danas postale sveprisutni dio urbane kulture u Hrvatskoj. Svidjelo se to nekome ili ne.

Najlakše je nekome nešto zabraniti. A je li to mudro? Znamo da svaka zabrana obično bude kontraproduktivna. Netko je u našem društvu „cajke“ njegovao trideset godina, pa ih se sad želi preko noći zabraniti. Ne ide.

Taj trend uvlačio se desetljećima u klubove, lokale, a skoro svaki dom odškrinuo mu je vrata i prihvatio ga.

Turbofolkeri i „cajke“ nisu ništa dobro. Takav se glazbeni izričaj slobodno može nazvati smećem. Ali nije na političarima da određuju tko će što slušati.

Sve europske multikulturalne i multietničke vrijednosti podrazumijevaju poštivanje drugog i drugačijeg, pa čak i njegovo pravo da sluša glazbeno smeće.

Hoće li sutra neki gradonačelnik zabraniti program izvođača koji se, prema njegovu mišljenu, ne uklapa u vrijednosti sredine u kojoj vlada? Možda se pojavi i neki načelnik ili gradonačelnik koji će sutra zabraniti vjerske obrede manjinskim zajednicama. Nije teško naći razlog zabrane bilo čega. A svi će se pozivati na zaštitu europskih vrijednosti.

Ne postoji turbofolker koji nije kročio Lijepom našom, nema mjesta gdje nisu ostavljali svoje glazbeno smeće. Jedina koja još nije došla jest Arkanova udovica, što ne znači da neće.

Ovakve pojave ne mogu se preko noći zabraniti. Da bi turbofolkeri nestali sa scene i da bi „cajke“ bile vraćene na mjesto gdje pripadaju, treba puno više rada i truda od onoga koji čine načelnici Pule ili Osijeka.

Izgleda da Slavonski Brod postaje sve više grad multikulturalnosti. Ondje su svi dobro došli, pa i turbofolkeri i „cajke“.

Pjevali su mnogi i pjevat će, pa čak i na Uskrs.

Ako svi gradovi odbiju nastupe Duška Kuliša, Ane Bekute i Dragana Kojića, Slavonski Brod vrlo rado će ih prihvatiti. Turbofolkeri, dobro došli u Slavonski Brod! Vrata su vam širom otvorena, kao i uvijek.