DANAS maturanti srednjih škola slave poseban dan, dan kada završavaju svoje srednjoškolsko obrazovanje. Za njih je to najsretniji dan, ali život pun izazova tek je pred njima. Kazat ćemo često kako je omladina naša budućnost, ali rijetko se osvrćemo za tim koliko mi ulažemo u tu našu budućnost.

Nama preostaje poželjeti sreću u životu našim maturantima i da budu oni koji će svojim primjerima i djelima pokazati svoj dobar odgoj. Za dobrobit ovoga društva. Na dobro svih nas.

Roditeljima i društvenoj zajednici danas je stalo da su mladi obrazovani, da uče strane jezike, da polože vozački ispit čim postanu punoljetni. Sve ovo se danas podrazumijeva pod obaveznim. I gotovo ne možemo pronaći mladu osobu koja ne poznaje strane jezike, rad na računalu, nema vozačku dozvolu. I to je izvrsno.

Na neki način i civilizacijska dostignuća tjeraju mlade ka takvim ciljevima. Veliki dio poslova danas je olakšan za razliku od nekih prijašnjih vremena. Isto tako, civilizacijski iskorak omogućio je još brže i šire učenje i obrazovanje. Ali u napretku učenja i obrazovanja vidljiv je jedan veliki nedostatak. Zapostavljen je odgoj. Ni roditeljima niti društvenoj zajednici nije ni blizu stalo do odgoja koliko do učenja, poznavanja stranih jezika, rada na računalu ili posjedovanja vozačke dozvole.

Roditelji još od malih nogu svoju djecu upisuju na razne aktivnosti. Uče ih plivanju, pjevanju, sviranju, plesu, sportu, stranim jezicima. U svim većim i manjim gradovima popularne su škole raznih vještina. I to je izvrsno. Sve ove i slične škole kazat će da - uz sve što rade - i odgajaju. Ipak, njihov odgoj (ako i postoji) nije dovoljan ili to rade na pogrešan način. Ali nismo čuli da u nekom gradu postoji škola odgoja. A odgoj je nužan.

Odgoj djece i mladih ključna je zadaća i roditelja i društvene zajednice. Najbolje što čovjek može učiniti jest dobro odgojiti dijete. S druge strane, isti taj čovjek može stvoriti najvećeg neprijatelja i sebi i društvu ako ne odgoji dijete ili zakaže u odgoju. Najveća vrijednost, najskuplja dragocjenost, najljepši ukras koji roditelji mogu dati svom djetetu, jest odgoj.

Čovjek je biće koje se odgaja. Odgojen čovjek može doseći visoke emocionalne, duhovne i znanstvene stupnjeve.

Lijep odgoj, prvenstveno moralnost, temelj je svake kvalitetne ličnosti. Ako je moral na niskim granama i sve ostalo je bezvrijedno. Jedino ljudska narav može se uzdići do velikih duhovnih visina, ali s druge strane, može toliko nisko pasti i otići u potpuni nemoral.

Odgoj ne dolazi preko noći. To je dugotrajan proces koji traži neprestano nastojanje i želju da čovjek bude bolji. Odgoj ne počinje s rođenjem djeteta i ne završava s njegovom zrelom dobi. Za odgoj su bitni roditelji i na koji su način oni odgajani.

Jedna mudrost nas uči kako je lakše i bunar iglom iskopati nego odgojiti jednog čovjeka. Učenje i obrazovanje bez odgoja i nema svoju svrhu. Za to nam može poslužiti poučna priča.

Jednom prilikom filozofi i mudri učenjaci sporili su o tome što je bitnije – obrazovanje ili odgoj. Filozofi kazaše kako je čovjeku potrebno samo znanje i na osnovu toga može razlučivati što je dobro, a što ne. Učenjaci su, pored obrazovanja, zagovarali važniju ulogu odgoja.

Kako bi dokazali svoju tvrdnju, filozofi su jednog dana pred grupu prisutnih izveli mačku koju su naučili da svojim prednjim šapama nosi šalice čaja i dijeli ih prisutnima. Svi su bili zadivljeni. Ali mudri učenjaci su zamolili filozofe neka isto ponove i sutra.

Sutradan, kada su se svi okupili, mudri učenjaci su sa sobom donijeli nekoliko živih miševa. Kada je mačka krenula dijeliti čaj, mudri učenjaci su pustili miševe. Mačka je ispustila šalicu čaja i počela trčati za miševima. Tako su mudri učenjaci poručili da je znanje bez odgoja beskorisno.

Nama preostaje poželjeti sreću u životu našim maturantima i da budu oni koji će svojim primjerima i djelima pokazati svoj dobar odgoj. Za dobrobit ovoga društva. Na dobro svih nas.