SLAVONSKI BROD - U srijedu u 18 sati u organizaciji Satiričnog kazališta mladih Slavonski Brod i Hrvatskog sabora kulture započeo je program 18. smotre kazališnih amatera Brodsko-posavske županije. Jedinstvena prilika za gledanje čak tri predstave - Lara i Katarina, Žaba, Šuma Striborova - u izvedbi sjajnih članova Satiričkog kazališta mladih Slavonski Brod. 

Ovakav grad i dalje bez profesionalne ekipe

'Najponosniji smo na 11-ero naših mladih koji su otišli na akademiju'

Prva predstava 'Lara i Katarina' autora teksta i redatelja Mateja Safundžića zapravo je priča o iskupljenju djevojke Katarine koja je, kako je i više nego očito u predstavi naglašeno, kriva za Larinu nesreću zbog koje je ona u kolicima te joj je zbog toga potrebna pomoć, a dakako tu ulogu preuzima Katarina. I kako to biva u predstavama koje nose dublju poruku čak ako se namjere možda i preuranjeno iznesu pred publiku, zaintrigiranosti ipak nije nedostajalo. Ova priča zapravo u fokus stavlja dvije traume i dva lika koji se međusobno nadopunjuju te u toj konstelaciji iskazujući naklonost, sažaljenje, razumijevanje, negodovanje, otkivaju ćud i povezanost u koju možemo posumnjati nakon razotkrivanja Katarine Lari na samome kraju. Sjajne mlade glumice Dora Pejić i Lucija Vukoje sugestivnošću su plijenile pažnju, vrlo uvjerljivo iznijele emocije na scenu pokazavši kako dva lika mogu ispuniti čitav prostor i zadržati pažnju publike. U ovoj predstavi do izražaja je došla sposobnost glumica. One su, noseći radnju, istovremeno istu činile još boljom naprosto zato jer su njihovi dijalozi, geste, facijalne ekspresije i sveukupnost radnji na sceni kojoj su same odredile ritam, dale izuzetan doprinos i svježinu. I koliko god rasplet odnosa bio očekivan, toliko je rasplet radnje bio dodatno efektan jer ne donosi očekivanu zaokruženost već pitanja na koje gledatelj odgovara prema vlastitoj savjesti.

'Žaba' (redatelj Silvio Stilinović) je predstava s četiri glumca (Ivan Knežević, Slavko Radovanović, Fabijan Tadić, Silvio Stilinović). U fokus stavlja lika Zeku kojeg je Stilinović odigrao tako da smo zaista mogli povjerovati u veliki teret ponove traume, posttraumatskog sindroma, u umor koji je zategao imaginarnu omču vrata glavnog lika, a zapravo je murakamijevski simbolično ispisivanje sudbine prepune ožiljaka sadržanih u svim postupcima likova. Na sceni okvir - zapravo u funkciji ogledala u kojemu su vidljive sve zamagljene istine svih likova koji na brijačkom stolcu izgledaju kao na seansi psihoanalitičkog razmatranja istine bivanja. „Koliko istine čovjek može podnijeti” – pitamo se i odmah potom koliko života živimo i čega smo uopće svjesni. Pomažu li nam drugi u tome osvješćivanju ili smo mi ti koji nosimo tragove istine u sebi te ih nesebično darujemo drugima – ponekad grubo poput Zeke. Trauma rata kao da je nadvila sve druge, a zapravo svatko iz svoje perspektive misli kako mu je najgore. Svi imaju svoje razloge – bijeg je rješenje. Bijeg kao rad, kockanje, varanje,...

Treća predstava, ujedno i posljednja izvedena, ali s najvećim brojem glumaca i onih u publici, bila je 'Šuma Striborova' (redatelj Matej Safundžić) koja je u konačnici i izabrana kao ona koja će predstavljati SKM na državnoj smotri.

Izuzetno dinamična predstava, odlično odigrana, sjajne energije, s puno glumačkoga angažmana. Sjajna i zanimljiva; spojem dječjih igara, pripovijedanjem priče, minimalističke upotrebe rekvizita dokazala je kako spojiti dvije paralelne priče u jednu, kako glumce učiniti čak i akrobatima na sceni, kako učiniti scenu „punom”, a da ista punina proizlazi iz pet fantastičnih mladih glumaca: Dore Pejić, Magdalene Čavčić, Sare Vujčić, Lucije Vukoje i Ivana Kneževića. Ova predstava jednako zanimljiva i djeci i odraslima pokazala je kako fikcija, nadograđujući se još jednim narativom, postaje usuglašena u svim pokretima čiji krajnji domet nije samo alteriranje glavne priče – nositeljice radnje – već je domet iskušavanje izdržljivosti osnovne glumačke funkcije, a to je preobrazba.

Kolikogod poznata, priča je dobila novo ruho. Publika je bila zainteresirana, vesela i na kraju oduševljena s razlogom. Jer trebalo je nagraditi glumce čiji je svaki mišić tijela bio dio igre na sceni.

Kako bih zaključila ovo kratko razmišljanje o ovotjednim događajima, mogu napisati kako Satiričko kazalište mladih ima jednu važnu ulogu, a to je možda i ona najteža – ne zaboraviti brodsku publiku. Druga uloga je sljedeća - ne zaboraviti kako nikad neće biti zaboravljeno (jer publika ne zaboravlja).

Zahvaljujući vama grad Slavonski Brod može postati grad kazališta, zar ne?

Oni koji u to ne vjeruju odavno su odustali od ideala.

Ali kako reče S. S. Kranjčević (ponovo ga spominjem): „Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati!”- vjerujmo - ovi ljudi imaju viziju, vizije su i ideali, a zahvaljujući njima možemo i mi započeti kreiranje vlastitih.