SOBA jednog od šefova Hrvatskih željeznica ukrašena je minijaturnim vlakom koji vuče kompoziciju od dvanaest putničkih vagona. Na podu je razgranata mreža željezničkih kolosijeka koji kruže oko šefovog radnog stola pa nastavljaju do klub-garniture u uglu, potom vijugaju do velikog stola za sastanke, provlače se i kreću malom uzbrdicom, ulaze u tunel i nestaju ispod hrpe registratora, pa izviruju na drugoj strani i eto ih opet do šefovog radnog stola. Minijaturna željeznička pruga ima, naravno, i skretnice pa kad se prebace, vlakić s 12 putničkih vagona može i na drugu stranu, jer se kod klub-garniture jedan kolosijek račva prema prozoru i odatle nastavlja ka tunelu.

Uz minijaturnu prugu, baš kao i uz one prave, stvarne, koje su premrežile Hrvatsku (jedna od omiljenih izreka šefa HŽ-a koju uvijek rado citira je:  „Željeznica je prometni krvotok Lijepe Naše“), na svakom pružnom prijelazu, nalazi se semafor koji, uz prodornu zvonjavu, počinje treptati zasljepljujućim crvenim svjetlom, rampa se spušta, a onda se oglasi pištanje lokomotive i vlakić prođe, nastavljajući svojim putem.

Ponekad, nakon napornih sastanaka, šef HŽ-a pokrene vlakić, vjernu kopiju dizel-lokomotive kakve svakodnevno šaraju prometnim krvotokom Lijepe Naše. I vagoni su nalik onima koji putuju našim prugama. Uložio je priličan trud da ih dovede u takvo stanje, da prilagodi boje lokomotive i vagona onim Hrvatskih željeznica i da se na njima ponosno ističe znak HŽ-a.

- Željeznica je čudo - reče poluglasno šef HŽ-a i pogleda na Rolex. Ne, nije on bio snob koji se hvališe skupocjenim satovima; njemu je Rolex trebao zbog točnosti. Iznad svega volio je točnost, točnost poput vlakova HŽ-a koji nikad ne kasne i uvijek na odredište stižu u minutu.

 - Željeznica je čudo - ponovi, gledajući vlakić koji je upravo ulazio u tunel, provlačeći se ispod hrpa registratora. - Vozi i ljeti i zimi, danju i noću, radnim danom i blagdanom, po kiši, snijegu i ljetnoj žegu, prevozi ljude, robu, živu stoku, ugalj, rude, kontejnere… Da stane željeznica, stao bi svijet.

Vlakić u uredu šefa HŽ-a bio je tek igračka u odnosu na one u njegovu stanu. Tamo je bilo nekoliko kompozicija koje su prolazile kroz cijeli stan, u svaki kutak 200 kvadrata, uključujući i spavaonicu, dvije kupaonice, dječje sobe i zimski vrt. Prekrasan ugođaj, divne uspomene. Nezaboravna slike dječice koja su pljeskala ručicama kada bi jedan od vlakova prošao kroz njihovu sobu pa skrenuo u hodnik i nastavio. Dječica su odrasla, postali su svoji ljudi, nostalgično se sjećao šef HŽ-a. Ali vlakovi su ostali. Jer, vlakovi su vječni.

Do sastanka je ostala još minuta i 12 sekundi, pokazivao je njegov Rolex. I tajnica je imala Rolex. Promišljeno joj je kupio taj sat: osobni poklon za službene svrhe. Ona bi brižljivo pazila da suradnike pusti u ured šefa HŽ-a točno na minutu. Onako kako vlakovi Hrvatskih željeznica stižu na postaje i kolodvore diljem Hrvatske. I sada je bio taj trenutak: vrata su se otvorila točno u sekundu i trojica suradnika šefa HŽ-a uđoše u njegov ured.

Tema današnjeg sastanka bila je povećanje prosječne brzine putničkih vlakova sa sadašnjih 60 kilometara na sat na 75. Desetogodišnji plan. Ogromno povećanje brzine u samo jednom desetljeću. Ambiciozan plan, ali ostvariv.

Upravo dok su sjedali u udobne fotelje klub-garniture na velikom ekranu televizora u šefovom uredu počinjale su vijesti.

„U idućem desetljeću investirat ćemo više od četiri milijarde eura u modernizaciju željeznica. Do 2032. uvest ćemo vozni park baterijskih električnih vlakova koji će zamijeniti one na dizel“, čuo se glas hrvatskog premijera kako govori na klimatskom skupu u Egiptu.

Šef HŽ-a stiša televizor.

- Kakva šteta! - reče. - Kakva šteta, što to premijeru nitko nije rekao.

Šef HŽ-a dohvati daljinski upravljač na stolu i njegovim se uredom začulo tiho, jedva primjetno zujanje. Lokomotiva, vukući 12 putničkih vagona, prođe ispod njegova radnog stola, krene prema klub-garnituri na kojoj su sjedili i zaputi se ka hrpi registratora, ulazeći u improvizirani tunel.

- Šteta da to premijeru nitko nije rekao - reče tužnim glasom šef HŽ-a - On govori kako ćemo 2032. imati vlakove na električne baterije. A mi to već odavno imamo.