DOLAZIMO polako do kraja još jednog kalendara. Ali kao da Slavonski Brod i Sava ne znaju za kalendare. Dok mi prelistavamo zadnje dane stare godine i znatiželjno zavirujemo u prvu stranicu nove, Sava i Slavonski Brod teku i žive istim ritmom, jednako ravnodušni prema datumima. Sava i Slavonski Brod su između dva kalendara, kao tihi svjedoci svega što odlazi i onoga što tek pokušava doći. 

Kraj godine uz Savu ima neku posebnu težinu. Magla se spušta nisko, gotovo do obale kao da i ona želi prespavati prijelaz iz jedne godine u drugu. Šetači uz nasip hodaju sporije, s rukama u džepovima i mislima koje ne idu daleko. Ovdje se kraj godine ne mjeri vatrometom već razinom vode, bojom neba i  pitanjem hoće li iduća biti mirnija od prošle.

Sava i Slavonski Brod pamet više nego što mi želimo priznati. Pamte godine kada se grad veselio, ali i one kada je šutio. Pamte odlaske, povratke koji se nisu dogodili i one rijetke koji su ipak uspjeli. Između dva kalendara, Sava nosi sve to dalje, bez patetike, bez komentara. Možda je u tome i njezina najveća lekcija.

Dolazak nove godine u Slavonskom Brodu nije spektakl, nego samo nastavak. Kao Sava koja teče bez potrebe da ikome dokazuje kuda ide. I u toj običnosti ima snage. Jer grad koji je preživio odlaske, tišine i čekanja, zna da se promjene ne događaju u ponoć, nego u malim i upornim koracima svakog jutra. 

U gradu lampice svijetle kao male isprike za sve ono što nismo znali uljepšati. Ljudi se smiju, grle i govore - samo nek' je zdravlja. Zdravlje je ovdje bilo oduvijek najkonkretnija valuta. U ponoć, kad kazaljke prijeđu zamišljenu crtu, Slavonski Brod neće eksplodirati od euforije. Samo će duboko udahnuti kao da provjerava može li još jednu godinu iznijeti na plećima. 

Dok stara godina polako klizi nizvodno Savom, nova dolazi tiho, gotovo neprimjetno. Nema nekakvih velikih obećanja. Samo još jedan okret vode oko istih obala. U Slavonskom Brodu nada nikad nije glasna. Ona stoji uz Savu, gleda preko i čeka znak - isplati li se ostati?

Kada se kalendari zamijene , a brojke na njima promijene, rijeka ostaje ista. I grad uz njih. Pomalo umoran, ali postojan. Između dva kalendara, Sava nas podsjeća da se vrijeme ne mijenja preko noći i da je najvažnije - nastaviti teći. Baš kao što to radi Sava.