SLAVONSKI BROD ući će u hrvatsku povijest kao politološki laboratorij novih nebuloza jer je postao pravi poligon na kojem se testiraju NN ideje politološke misli. NN ovdje nije samo oznaka za "nepoznate" već ovdje znači i "nove" i "nebulozne".

I to nakon što smo imali klasične "koalicije" svakog sa svakim, u kojem su stranke koalirale i lijevo i desno; nakon što su cijele pobjedničke liste s 12 mandata (Meterova) prelazile u drugu stranku usred mandata; nakon što smo imali Pusićkine narodnjake koji glasuju za počast jednom ustaškom dužnosniku; nakon što smo nešto prije toga imali "tehničku potporu" koju je Željko Rački, kao socijaldemokrat, izmislio kako bi mogao podržati desnicu...

Gradu Slavonskom Brodu definitivno treba nova tržnica... Nema smisla da se mandatima i upravnim vijećima trguje u nehigijenskim uvjetima hodnika Gradske uprave, zar ne?

Ovaj posljednji koncept toliko je dobro zaživio da je stvarno ušao u politološki rječnik i, u hrvatskoj lokalnoj politici, od tada je mnogo puta korišten, a brodska iznimka uskoro je dovela do nekoliko "nacional-socijalističkih" lokalnih vladajućih većina diljem Hrvatske.

Od ovog tjedna slavonskobrodska politika patentirala je novu sintagmu: "zajednička platforma".

Objašnjenje ove složenice je "okupljanje svih stranaka u Gradskom vijeću na ostvarenju razvojnih projekata, kako bi se izbjegli nepotrebni izbori, a spriječila neobuzdana svemoć". Lijepo zvuči ovaj politički spin: grad se razvija, nitko ne može biti samovoljan, a nemamo nepotreban izborni trošak. Kad bi se taj konecpt podigao na državnu razinu, Hrvatska bi postala brzo jedna od razvijenijih zemalja.

Poput Švicarske! Tamo je običaj da nakon izbora sve(!) stranke koje su ušle u parlament ulaze i u vladu. Smatra se da su im građani dali povjerenje, razmjerno, i da razmjerno trebaju sudjelovati u vlasti (a ne tko dobije glas više od polovice da ima svu vlast). Na svakim izborima tek se korigira raspored ministarstava i suptilan odnos političke moći, pri čemu strankama (i čak pojedinim biračima) koji se smatraju nezadovoljnima ostaje na raspolaganju i prijetnja referendumom, pa nikome ne pada na pamet nasilnički se ponašati.

Lijepo zvuči, ali, zamislimo, ipak, taj koncept kod nas? Zamislimo kako u Saboru, zajednički, proračun predlažu Zoran Milanović, Jadranka Kosor, Vesna Pusić, Branimir Glavaš, Darinko Kosor, Ante Đapić i Ruža Tomašić!? Bi li itko pri zdravoj pameti mogao pomisliti da su se oni udružili zbog interesa razvoja Hrvatske!?

Zamislite da u Saboru zajednički predlažu proračun Zoran Milanović, Jadranka Kosor, Vesna Pusić, Branimir Glavaš, Darinko Kosor, Ante Đapić i Ruža Tomašić!? Bi li itko pri zdravoj pameti mogao pomisliti da su se oni udružili zbog interesa razvoja Hrvatske!?

Dakle, ne treba biti politički jako pismen, a niti zlonamjeran, da bi se koalicija SDP-HDZ-HNS-HDSSB-HSLS-HSP-HSP AS (oprostite: "zajednička platforma" tih stranaka), ipak shvatila kao politički bastard potaknut dvjema osnovnim ljudskim porivima: osvetom i zaradom.

Zar je u politici baš sve dopušteno? Čak ni samim vijećnicima očito nije bilo baš svejedno: jedna je vijećnica čak smatrala nužnim poručiti javno "svojoj obitelji"(!?) da je "glasala po svojoj savjesti u skladu s voljom većine"!? Pa savjest je savjest i kad je protiv većine, zar ne?

Tko se mača laća od mača i pogiba

Rijetko citiram Bibliju, jer, vrlo nedosljedno, u njoj svatko može pronaći ono što želi: od beskrajne "ljubavi prema bližnjemu" i "sedamdeset puta po sedam puta" opraštanju braći, do kamenovanja preljubnica i genocidnom istrebljenju svih plemena što se suprotstave izabranome narodu...

Ovaj put, znam da bi Duspara volio preuzeti iz Knjige onaj parafrazirani citat po kojem Pravedniku "haljine njegove razdijeliše kockom", ali to ne bi bilo uopće točno. I to iz dva razloga.

Jedan je razlog taj što si je Mirko Duspara sam birao suradnike! Ne razumijem da su gradonačelniku, neki ljudi, godinama, bili dobri i mjesečno dobivali, po njegovoj volji, pet, deset, petnaest... tisuća kuna u gradskim tvrtkama, na upravnim funkcijama, u ustanovama i poduzećima, nemilice trošili gradski novac, a u cijelom tom razdoblju živjeli su u njegovoj sjeni i baš nikada nisu pokrenuli nijednu inicijativu? Tek sada, kad su se drznuli otkazati mu poslušnost, tek sad ih smjenjuje, degradira, proglašava nepoželjnima... Da je na vrijeme radio selekciju, sad bi imao i rezultat i ekipu.

Dusparina pobjeda 2009. rezultat je njegovog uspona 2005. kad je dobio političku moć zbog koalicijskih pregovora Tomislava Vlajnića, a izvanredne izbore 2007. dobio je, kako zbog svoje borbe protiv "sočkovićevštine" u HDZ-u i svojeg porijekla, ipak i zbog neumornog rada Mije Golubičića, Vene Draženovića i drugih...

Drugi je razlog, što se i sam, u trenucima kad je nadgledao trinaest takvih(!) bespogovornih suradnika, ponašao kao čovjek kojemu nije stalo niti što misli niti što predlaže onih drugih dvanaest "oporbenih jadnika". Tada je bio zaboravio i na svoje političko porijeklo.

Na izborima 2009. Duspara je hametice potukao pet konkurenata. Njegova populistička obećanja stadiona i bazena pobijedila su glatko, premda su drugi nudili manje megalomanske projekte (i moja malenkost: umjesto stadiona za trećeligaša, nije li bilo potrebnije, masovnim ulaganjima u infrastrukturu gospodarskih zona, privući  domaće i strane poduzetnike koji bi u ovoj krizi otvarali radna mjesta, na primjer?).

Duspara ponajbolji gradonačelnik Broda

Naglašavam ovdje, smatram i dalje kako je Duspara ponajbolji gradonačelnik Broda od uvođenja demokracije. Ako zbog ničeg drugo, ono zato što ima na raspolaganju najviše novca i što je, razvojem infrastrukture, barem pomogao najvećem broju građana.

Nadalje, društvo nas je tako formiralo da kod časnih i manje časnih radnji nemamo jasan alternitet kao kod ubojstva ili trudnoće (ili si ubio ili nisi, ili si trudna ili nisi), pa ipak možemo reći kako je, za sadašnjim gradonačelnikom, ostalo puno manje dvojbenih financijskih skandala nego za prethodnicima: zahtjev za (pre)velikom isplatom odštete za uništeni tepih nije ista kategorija kao dodjela sportske dvorane sinu bez natječaja, a priče o vožnji službenog automobila po okolnim selima ipak nisu u istoj kategoriji s pričama o milijunima "dignutim" skupa s asfaltom obnavljanog Korza ili milijun kuna "dodatnih radova" na zgradi Zavoda za javno zdravstvo.

Uostalom, neki su gradonačelnici za jednu jedinu prijavu privođeni pred televizijskim kamerama, dok protiv Duspare gotovo svakodnevno dolaze kaznene prijave, a još niti jednom nije uhićen, premda bi, odnedavno, (s pravom) osiljeno Državno odvjetništvo i policija, zasigurno, po opravdanoj prijavi djelovali i protiv jednog gradonačelnika, kad su već djelovali protiv bivšeg premijera, zar ne?

Ali, zaboravio je Duspara kako je njegova pobjeda 2009. rezultat njegovog uspona 2005. kad je dobio političku moć (između ostalog) i zbog koalicijskih pregovora Tomislava Vlajnića. Isto tako, izvanredne izbore 2007. dobio je, kako zbog svoje beskompromisne borbe protiv "sočkovićevštine" u HDZ-u i svojeg porijekla, tako i zbog neumornog rada Mije Golubičića, Vene Draženovića i drugih s kojima je u međuvremenu zaratio.

Je li njihov sukob proistekao samo iz uvrijeđenosti zbog nepriznavanja njihovih zasluga, ili zbog nezadovoljstva u podjeli plijena, nemam argumente raspravljati; koliko (površno) poznajem svu četvoricu, mislim da je u pitanju više, poput planine, prevelika taština, nego li tuča oko podjele "love".

O motivima...

Za razliku od Duspare koji sigurno, s gorčinom i ojađenošću, gleda na razvoj događaja, smatram kako se u četvrtak nije dogodilo ništa "sudbinski" važno. Oporba je u četvrtak napravila ono što radi svaka oporba na svijetu; zamijenila onog na vlasti i postavila svoga na to mjesto. Gradonačelnik bi morao shvatiti da ako ga netko želi smijeniti taj netko mu ne radi doslovce, fizički, "o glavi". Vjerovati da su politički protivnici nekakve, po vlastiti život, opasne individue, paranoično je i prijeti da ga odvede u ludnicu, a ne u oporbu.

Najjača stranka u državi pokazala je da joj je lokalna organizacija u rasulu i bez ikakvog političkog smjera. Nakon katastrofalnih rezultata SDP-a na lokalnim izborima kada su dobili samo petnaestak posto glasova, nakon lutanja u "tehničkom podržavanju" tvrde desnice samo da bi uhljebili nekoliko svojih članova... propustili su šansu ostati po strani i pridružili su se "razdjeljivanju haljina kockom"

Smatram da je najveći gubitnik sama pravaška ideja u Slavonskom Brodu jer je doživjela najveći poraz. Dvije pravaške stranke (a sada čak i tri, jer i klub neovisnih vijećnika sebe smatra "pravim pravašima"!) uništile su jednu nezamislivu šansu da ta, inače beznačajna, mala stranka trajno vlada u ovom gradu. Jedni i drugi (i treći) zaklali su vola radi šnicle: umjesto gradonačelnika sa pedesetpostotnom nadmoći i barem dva saborska zastupnika iz Slavonskog Broda, doveli su se u situaciju da će, za godinu dana, boriti se za simboličan ulazak u Gradsko vijeće.

Razumjem HSP AS što je ljudski jedva dočekao pokazati gradonačelniku da je pogriješio kad ih je otjerao iz društva, razumijem i HDSSB koji se pragmatično (i dosljedno, jer su ionako svugdje oporba) priklonio toj oporbi u prilici rušenja vijeća. Razumijem i HDZ jer je kao oporba također dočekao srušiti vlast...

Ne razumijem jedino SDP! 

Nakon katastrofalnih rezultata na lokalnim izborima, kada su dobili samo petnaestak posto glasova; nakon lutanja u "tehničkom podržavanju" tvrde desnice samo da bi uhljebili nekoliko svojih članova; nakon zahtijevanja utjecaja u sastavljanju gradskog proračuna, ali tako da se ne vidi da su u koaliciji s Dusparom ("nit' vrit nit' mimo"); nakon udaljavanja Mate Gavrana koji im je zapravo bio jedini lokalni brend; nakon potpunog zanemarivanja Brođana u podjeli SDPovog plijena na državnim izborima... najjača stranka u državi pokazala je da joj je lokalna organizacija u rasulu i bez ikakvog političkog smjera.

Mogao je SDP ostati dostojanstveno po strani i,  (čak i nakon svih nesnalaženja) građanima se ponuditi za godinu i pol kao jasna alternativa ovakvom stanju. Umjesto toga, socijaldemokrati su se pridružili "razdjeljivanju haljina kockom".

Pokazalo se da negativna selekcija ipak čini svoje. Ako je ideolog stranke na lokalnoj razini najnasilniji i najglasniji, a ne najobrazovaniji, onda se luta i pokušava uloviti "naknada za mjesto u nekom upravnom odboru", a ne "stvarno preuzimanje odgovornosti za razvoj grada".

Ipak, ni krivi ni dužni, i takvi, brodski SDP-ovci bi na sljedećim lokalnim izborima mogli biti (nezasluženo) nagrađeni. Velike stranke SDP i HDZ, i inače, smiju se na ovakve situacije. Već sada na lokalne izbore izlazi jedva polovica birača.

Što više građana bude zgranuto, zgroženo i zgađeno ovakvim političkim vratolomijama i trgovinama, manje će ih izaći na izbore!

Što više građana bude zgranuto, zgroženo i zgađeno ovakvim političkim vratolomijama i trgovinama, manje će ih izaći na izbore!

Što manje građana izađe na izbore, to je veći utjecaj tih dviju političkih korporacija, koje imaju ideologizirane članove, poput navijača nogometnih klubova; koje imaju stalno biračko tijelo koje, i da je na čelu liste vrag osobno, glasaju za tu listu i koje imaju novac (efekt lavine: što više mandata i upravnih vijeća to više novca, koji dovodi do još više mandata i utjecaja).

Model je to koji samo cementira partitokratsko stanje u kojem se nalazimo i vrstu politike koju smo u brodskom Gradskom vijeću, u posljednje dvije godine, vidjeli na djelu.

Dajte narodu nek' glasa!

Dok se 25 gladnih vijećničkih usta ponovno namire, koštat će nas to puno više od nekoliko stotina tisuća kuna koliko koštaju prijevremeni izbori.

U politici, obično, onaj koji isprovocira izbore na njima gubi. Zato su sve stranke sretne s prošlotjednom sjednicom: dobile su "ovce", a ne moraju nikome, narodu ponajmanje, polagati račune za "novce" koje su dobili. Bez obzira što ne vjerujem kako bi se na novim izborima nešto značajnoga promijenilo, stat ću na stranu neke "Janje iz Šestinca" ili "Mate s Jelasa" koji su valjda zaslužili reći ovim gradskim vijećnicima što nakon svega misle o njima.

Teško je vjerovati kako će se za lokalne izbore mijenjati zakon i uvesti sustav otvorenih lista na kojima bi glasači mogli ne samo birati listu i stranku, nego na listi zaokružiti ljude koje žele kao svoje predstavnike u vijeću.

Stoga predlažem neka lokalni tjednik Posavska Hrvatska i ovaj lokalni internetski portal, a mogla bi i gradska uprava pisanim putem na svako kućanstvo, obavezno, prilikom tih izbora, naglase i pojasne biračima imena individua koje će, u slučaju glasa za neku stranačku listu, ući u Gradsko vijeće, kako ne bi bilo neugodnih iznenađenja. Jer i velike i male stranke mogu ponuditi "ovakve" i "onakve" kandidate.

Ako se pod privlačnom kraticom stranke nađe više "onakvih" kandidata, moglo bi nam se ponoviti ovakvo gradsko vijeće i u sljedeće četiri godine. Mislim da su novi izbori relativno najmanji trošak.

Jer dok se 25 gladnih usta ponovno namire, koštat će nas to puno više od nekoliko stotina tisuća kuna koliko koštaju prijevremeni izbori.