Miljenko Ban Privatna arhiva

Na ove misli, naveli su me radovi Miljenka Bana. Ovaj umjetnik, rođeni Brođanin, diplomirao je engleski jezik i književnost i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zadru, status prevoditelja stekao je u Zagrebu, a iza sebe ima i pet knjiga poezije prevedene na nekoliko jezika. U Vinkovcima je postao članom-suradnikom Društva hrvatskih književnika. Surađivao je s Večernjim listom, a bio je urednik časopisa Tribina, uređivao je i recenzirao pjesničke knjige, a posljednjih godina bavi se fotografijom i digital art-om.

Izložba „Putovanje dolinom ogledala” koja je ujedno i šesta autorova izložba, meni fragmentarno dostupna zahvaljujući samome umjetniku - a koja će, nakon Vinkovaca, biti otvorena i u Zagrebu tijekom ove godine - fascinirala me spojem jednostavnosti fotografija i složenošću samih slika koje mogu korespondirati s našim fragmentarnim bljescima svijesti o onome što je u nama te onim što nas okružuje. Ruža - šipak ruže s kapljicom koja se čvrsto drži, trenutak: poput nas kada čujemo vijest nakon koje ćemo briznuti u plač, poput nas probuđenih... Svijest o onome što nam je toliko dostupno, a što ignoriramo jer u svemu želimo naći opredmećenje neuobičajenoga što bi de facto trebalo odmah biti prekrasno samo zato jer je drugačije. Ne, drugačije ne mora biti prihvatljivo, ono može biti tek neki eksperiment koji ukazuje, ali sam po sebi ne predstavlja ništa u okvirima tradicije ili tradicionalnoga predočavanja. Baš kao slika/e Miljenka Bana na kojoj/kojima se vide oblici unutar kojih se nazire žensko tijelo u ležećem položaju. Naša svijest se poigrava podsviješću te ono što vidimo možda vidimo zato što to želimo, a ne zato što to zaista postoji.

Miljenko Ban

Isto tako, stvarnost iz prirode posuđeni motivi mogu naše poimanje prirode, trenutka očekivati nastavak u našoj imaginaciji pitanjem: „Kako to nisam vidio?“. Jer mi vidimo ono što želimo a ne kako jest, ponovo, zato jer ne smatramo da je svijet „po sebi“ nego „po nama“ te da je istina samo ono što moje ja vidi, moje ja osjeti. I dihotomije su dijelom našega ustrojstva svijeta gdje je jedno nasuprot drugome, a vrlo često nema dodatnih puteva ili razgraničenja, razgranatosti. Poput fotografije gdje su korijenje ili „žile“ stabla poput naših dlanova gdje varalice određuju uspone i padove, dužinu života… Tolika složenost, a tolika jednostavnost. Filozofski temperament ovoga umjetnika koji želi da se ogledamo u prirodi, ogledamo u oblicima jer smo od njih sačinjeni. Moramo se ogledati u bojama, nijansama, jer ništa nije samo dvosmjerno: jednostavno da ili ne.

Miljenko Ban