JOŠ jednom je Slavonski Brod bio domaćin akademiku Luku Paljetku. Ovaj uistinu predan autor, umjetnik, prevoditelj, zajedno sa Zoranom Boškovićem, uime naklade Bošković iz Splita došao je u Gradsku knjižnicu Slavonski Brod kako bi predstavio 13 knjiga – kapitalno djelo.

Čudesan autor kakav je Luko Paljetak zavrijedivši pažnju brodske publike svojom autentičnošću, radom prije svega, ali i nevjerojatnom otvorenošću, dva puta je spomenuo kako je počašćen što je gost. Zanimljivost ovoga događaja je i u tomu što je, u nešto više od sat vremena programa, Luko Paljetak odgovarao na pitanja koje je postavljala mag.cult. i dipl.knjiž. Matea Žilić. Zahvaljujući tim pitanjima i vrlo detaljnim odgovorima autora, publika je mogla steći dojam o erudiciji i poznavanju književnosti te samoga jezika. Zoran Bošković je napomenuo kako Paljetak iskazuje ljubav prema hrvatskome jeziku u svakom djelu te da je u njegovom radu vidljivo umijeće objedinjavanja tradicije, naglasivši i kako Luku Paljetka možemo smatrati učiteljem koji piše, stvara i čuva od zaborava mnoge velikane kao što je Marin Držić. Također, naglasak na veličini autora, akademika, umjetnika par excellence samo je dodirnut jer on je obogatio hrvatsku kulturu, a Slavonski Brod je tada učinio gradom najprestižnijeg događaja u Hrvatskoj.

Labirint emocija kroz koji vodi ova književnost sadrži knjige za odrasle, djecu, mnoštvo prijevoda jer riječ je također o poliglotu. A prevođenje ima svojstvo usvajanja autora na suptilan način. Prevodeći stranu književnost na dostojan način, dajući iz jezika maksimalno kako bi književno djelo zaživjelo izvan svojih granica, strani autor se udomaćuje, postaje također dijelom domicilne kulture. Upravo na tome tragu je bio Luko Paljetak kada je govorio o prevođenju. Canterburyjske priče koje je preveo sa staroengleskog nisu samo dokaz njegovoga poznavanja engleskoga jezika, hrvatskoga jezika koji je potreban kako bi prevodio, razumio, nego su i dokaz razumijevanja konteksta kulture iz koje dolaze i one na koju, ulazeći u nju djeluju, ostavljaju trag te dostupnošću prijevodom omogućuju uvijek nova čitanja i nove interpretacije.

No, osim prevođenja, naravno, bilo je riječi o književnosti, čak i općim mjestima: 'Miševi i mačke naglavačke', 'Skroviti vrt',... ali ovaj autor je vješto pričao o svim poveznicama s tim djelima. Luko Paljetak je 1973. počeo pisati za djecu i kako je kazao pokušao je učiniti „da djetinjstvo bude konzervirano, zauvijek za mene”. Svijet odraslih se uvelike razlikuje od svijeta djece; djeca ne vole uredan svijet kakvim ga mi odrasli zamišljamo te je zbog toga želio sačuvati djetinjstvo koje bježi. „Djetinjstvo je lukava životinja koju je potrebno pomno njegovati i maziti”- zaključio je, ali kasnije je spomenuo kako je unutrašnja starost ta o kojoj se može raspravljati.

Grgo Jelavic / PIXELL

Tako, život Cvijete Zuzorić, žene koja je možda za života bila omražena u očima većeg broja sugrađana, u književnosti postaje centralni lik za filtriranje ženske psihe, za ukazivanje onoga što ona uistinu može biti. Zato nas Paljetak može poučiti i o iskazivanju emocija, o transformaciji u ženki lik a da bi do toga došlo potrebno je raditi na sebi. Možemo reći da tek kad upoznajemo sebe možemo shvatiti druge ljude iako nismo isti, možda se služimo istim tragovima na putu života. Kako je kritičar, akademik se osvrnuo i na to područje, ali ukazao je na rad, na potrebu kritičara za razumijevanjem, a ne za osuđivanjem i procjenjivanjem. Tako i jest. Kritika nije ponižavanje ili glorificiranje, kritika je ukazivanje na procese nečijega rada, razmišljanja, opet na čitav kontekst nečijega stvaralaštva. Teško je pisati o Luku Paljetku, a istovremeno obuhvatiti sve čime se bavi jer već sljedeći dan je imao i otvorenje izložbe u Slavonskome Brodu. Teško je napisati, opisati sve čime je nagradio publiku. Jer ne zaboravimo da je Luko Paljetak osoba koja ima što reći, koja zna reći, formulirati misao te je prilagoditi širokom auditoriju. Jedan detalj, posebno simpatičan vidljiv je u odgovoru pisca/umjetnika/akademika…, a glasio je: „Po grčkoj logici, ja pripadam svijetu, Slavonski Brod pripada svijetu, dakle, ja pripadam Slavonskom Brodu”. Možda je veličina čovjeka u tome koliko svijeta ima u sebi. Ako je tako, Luko Paljetak ima u sebi čitav univerzum. Primio nas je u njega. Hvala mu!