NE SPADAM među one ''razne novinare'' koji su po medijima razvlačili načelnika Općine Sibinj, Josipa Pavića, niti njegove vijećnike, niti sam ga ikada i igdje optuživao za kočenje razvoja općine i da nema sluha za razvoj gospodarstva, samo zato što je jednom poduzetniku izdao rješenje za plaćanje komunalnog doprinosa.

Pavić je samo podvukao crtu pod kriminal svojih prethodnika, širitelja optimizma među narodom, onih koji su dobro shvatili kako ''borba za gospodarski razvoj'', ''stvaranje poduzetničke klime'' ''investicije'', ''zapošljavanje'' ''nova radna mjesta'', ne smije biti ničim ometana, ničim, baš ničim, a osobito ne zakonima.

Potkraj studenoga prošle godine obratio sam se načelniku spomenute općine i zamolio da mi odgovori na četiri pitanja. Iz odgovora koje mi je poslao, bit će jasno što sam ga pitao. A odgovore navodim onako kako ih je gospodina Pavić i poslao: ''U gospodarskoj zoni Slobodnica ne radi ni jedan gospodarski subjekt. U gospodarskoj zoni Slobodnica nema izgrađen ni jedan objekt sa izdanom uporabnom dozvolom. U gospodarskoj zoni Slobodnica nije zaposlena ni jedna osoba. Općina Sibinj do danas (28. 11. 2018. god.) nije uprihodovala ništa od komunalnih doprinosa''.

Vlada Republike Hrvatske prije 12 godina (2007.) darovala je Općini Sibinj 36,54 hektara zemljišta za razvoj malog i srednjeg poduzetništva. Tada se činilo kako će taj dar preporoditi  Općinu, otprilike onako kao da je u Slobodnici šiknula nafta. Pričalo se o velikim gospodarskim projektima, investitorima koji željno čekaju uložiti svoj novac u nova postrojenja, baratalo se milijunima eura i kuna, spominjale stotine novih radnih mjesta. Sve naravno u cilju razvoja gospodarstva i za dobrobit ljudi koji žive u Općini Sibinj, ali i šire, u Brodsko-posavskoj županiji.

Jedanaest godina kasnije, potkraj studenoga prošle godine, načelnik Općine Sibinj, odgovarajući na moje pitanje, u četiri kratke rečenice pobrojao je rezultate nekadašnjih priča. Pavić nije u to vrijeme bio načelnik Općine Sibinj, nije sudjelovao u širenju optimizma, niti držao ljestve onima koji su gradeći kule od karata dobro napunili džepove, kako bi bili teži i bez straha se uspinjali lojtrama kriminala, ne bojeći se da će ih išta otpuhnuti.

Zato Pavić i nije odgovoran za one poražavajuće odgovore koje mi je poslao potkraj prošle godine. On je samo podvukao crtu pod kriminal svojih prethodnika, širitelja optimizma među narodom, onih koji su dobro shvatili kako ''borba za gospodarski razvoj'', ''stvaranje poduzetničke klime'' ''investicije'', ''zapošljavanje'' ''nova radna mjesta'', ne smije biti ničim ometana, ničim, baš ničim, a osobito ne zakonima.

Sjećam se kako me Ivica Batinić, bivši načelnik Općine Sibinj, prije desetak godina ponosno vodio po darovanom zemljištu, rukom mi pokazujući mjesta na kojima će niknuti novi pogoni. Hrvatska vojska ondje je naveliko izvodila zemljane radove (dakako, besplatno, a sve u interesu poduzetništva), pripremu za buduće ceste i drugu infrastrukturu. Načelniku je stalno zvonio mobitel, jedva je uspijevao odgovoriti na sve pozive. ''Mora da su poduzetnici'', mislio sam.

Ali bili su prevaranti, špekulanti, lovci u mutnom, hohštapleri, ukratko ona vrst ''poduzetnika'' koja je u posljednja dva i po desetljeća poharala Hrvatsku. Zbog takvih, kršena su sva pravila igre, zakone su smatrali nepotrebnom zajebancijom, ničega ih nije bilo strah jer su u ruci imali snažnu političku batinu, nimalo se ne bojeći da bi ta batina mogla imati dva kraja. Nije se te batine bojao ni bivši načelnik Općine Sibinj, Batinić, ni lokalni političari, ni njihovi prijatelji ''poduzetnici''.

Dobro, imali su malo neugodnosti, morali su na policiju i sud i na nekoliko tjedana u zatvor, a neki bogme i u susjednu Bosni i Hercegovinu, dok pravosuđe ne uradi svoje. Ali bože moj, pogledajte ih danas i upitajte se što im se stvarno dogodilo? Je li batina kojom su mlatili Batinić & ekipa imala dva kraja?

No, vratimo se početku priče. Iako, velim, nisam spadao među ''razne novinare'' koji su čerečili sadašnjeg načelnika općine Sibinj Josipa Pavića zato što ''nije imao sluha za poduzetništvo'' pa jednom od njih poslao račun za komunalnu naknadu, skidam kapu čovjeku što je tako postupio.

Što li je sve u ovoj zemlji progledano kroz prste raznim poduzetnicima! Pogledajte samo najsvježiji slučaj Uljanika i nemojte ni pokušavati izračunati koliko je vas osobno koštalo spašavanje te vrste ''poduzetništva'' (jer bi vam moglo pozliti), a sve zbog ''razvoja gospodarstva'' i ''očuvanja radnih mjesta''.

Zašto bi mještani Sibinja morali plaćati komunalnu naknadu, a poduzetnici u gospodarskoj zoni ne? Znam da zagovarateljima ''investicija'', ''stvaranje poduzetničke klime''; borcima za ''nova radna mjesta'' i ''gospodarski zamah'', to pitanje zvuči smiješno.

Kao što zvuči smiješno i milijun kuna u blagajni Općine Sibinj, naplaćenih od komunalne naknade iz poduzetničke zone. Jer, to je prvi i jedini milijun kuna naplaćen iz poduzetničke zone u 12 godina. I to samo zato što ona spomenuta politička batina nije imala dva kraja.