ZNADETE li tko je kriv zašto je ministrica regionalnog razvoja i fondova EU-a, prouzrokovala prometnu nesreću u Vinkovcima i to još bez valjane vozačke dozvole? Kriva je policija u Gospiću. Da, kriva je gospićka policija. Jer, da je na Dan žena policija u Gospiću činila ono što je tog dana radila policija u Slavonskom Brodu, nesreće ne bi bilo. Da su lijepo zaustavili automobil ministrice Žalac, kada se 8. marta vozikala Gospićem, sudjelujući na HDZ-ovom predizbornom derneku i u namjeri da joj prigodom praznika uruče ružu, zatražili prometnu i vozačku dozvolu, vidjeli bi kako nešto nije u redu. Ministrica ne bi dobila ružu, poput savjesnih brodskih vozačica, već bi joj naplatili kaznu, pa sljedećeg dana, 9. ožujka, ne bi u Vinkovcima autom udarila djevojčicu.

Je li vam sada jasno da je zakazala gospićka policija? Eto ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću dobrog razloga da smijeni šefa gospićke policije, kada već premijeru Andreju Plenkoviću ni na kraj pameti nije dati otkaz ministrici koja vozi s nevažećom vozačkom dozvolom. Jer, ovo je pravna država, reda mora biti, a odgovorni (mislimo, naravno, na šefa gospićke policije) moraju snositi posljedice za svoje postupke. Jasna logika, naime, kaže: da je gospićka policija, poput brodske, dijelila ruže, ministrica Žalac ne bi skrivila nesreću.

Što nam drugo, u ovakvim situacijama, ostaje nego rugati se. U zemlji u kojoj je vlast najbolji satiričar, najduhovitiji dio nacije, u kojoj svakoga dana od najviših državnih dužnosnika doživljavamo urnebesno smiješne svari, nije li zgodno našaliti se i za ministričinu nesreću okriviti šefa gospićke policije? U zemlji gdje je izvrnuta svaka logika, to je najlogičniji zaključak.

Naravno da se nesreća na cesti može dogoditi svakome, pa i ministrima (sjetimo se slučaja Radimira Čačića), mada nije jasno zašto naši ministri vole voziti sami, kad im iz proračuna plaćamo vozače, koji su im, pak, na usluzi 24 sata dnevno. Ali nikome, a ministrima osobito, ne smije se dogoditi da voze s prometnom dozvolom čiji je rok valjanosti istekao. I svako relativiziranje te činjenice, svaki pokušaj minoriziranja tog prekršaja – što upravo čine iz Vladine službe za odnose s javnošću, uz blagoslov premijera, dakako – ruganje je hrvatskim zakonima i hrvatskim građanima. Zakonima zbog toga, što je evidentno da se ne odnose na sve jednako, građanima, jer nas se pravi bedastima: pa nećemo se valjda držat' zakona kao pijan plota.

Kada istekne valjanost vozačke dozvole, a pokušat ćemo to malo pojasniti, isto je kao da je nemate. Dobro, ne baš potpuno isto, prekršaj je manji jer ste vozački ipak položili, ali vaša dozvola više ne važi. Zamislite da s putovnicom kojoj je istekao rok važenja dođete na bilo koji granični prijelaz s namjerom da otputuje u inozemstvo. Što bi vam rekao granični policajac? Zamislite kako bi se proveo trgovac na čijim policama inspekcija nađe proizvode kojima je istekao rok trajanja. Odgovor koji je za svoj nemar ponudila ministrica Žalac (''propustila sam produljiti njezinu valjanost koju sam, kao i svi građani, dužna produljiti svakih deset godina te se zbog navedenog propusta ispričavam javnosti'') besmislen je, otužan i jadan. I zato, da Hrvatska nije zemlja u kojoj su političari vrhunski satiričari, ministrica Žalac danas više ne bi bila ministrica.

Ministrica jedne skandinavske zemlje (znam da je svaka usporedba Hrvatske s nekom zemljom stvarne demokracije smiješna, ali u ovoj našoj današnjoj priči sve je smiješno) greškom je, službenom karticom ministarstva, u jednoj zračnoj luci, platila privatni trošak, nekakvu sitnicu. Grešku je uočila, sljedeći dan platila svoj trošak svojim novcem, ali, vidite, morala je otići iz Vlade. U nas ministrici to ne pada na pamet, još je svi sažalijevaju, kao da je nju ubo kakav žalac tuđe neodgovornosti, a ne njen vlastiti.

A sada jedno ozbiljno, stvarno ozbiljno pitanje: što bi se u nas moralo dogoditi da neki ministar ili državni dužnosnik podnese ostavku ili da ga premijer smijeni? To se događa jedino kada se usprotive premijeru, kao što je bio slučaj s ministrima Mosta, koje je Plenković smijenio u djeliću sekunde kada su podržali oporbeni zahtjev za smjenom ministra Zdravka Marića u vrijeme afere Agrokor. Eto, tako u nas odlaze ministri. Jedino tako. Drugo im je sve dopušteno i sve oprošteno. I ministrici Žalac koja se ubola na žalac vlastite neodgovornosti.

Ali našu veselu današnju priču završimo vicem koji se pričao u bivšem sustavu, a aktualan je i danas, možda i više nego prije. Partijski sekretar projurio kroz crveno svjetlo, zaustavi ga policajac (tada milicajac) iza raskršća i shvativši što je uradio, ispriča se uvaženom drugu: Oprostite, samo sam vas htio zamoliti da pripazite – mogla je neka budala proletjeti kroz zeleno.