NETKO se, u slavonskobrodskom Komunalcu dosjetio kako stati na kraj vandalima i spriječiti ih u uništavanju koševa za smeće i drvenih klupa raspoređenih po gradskim ulicama, šetnici uz Savu, trgovima, parkovima… Gradski inventar oduvijek je na meti vandala, naravno, ne samo u Slavonskom Brodu, i nema toga što ne mogu uništi. Da se novac za popravak uništenog vandalskom rabotom upotrijebi u neke druge svrhe, naši bi gradovi blistali.

Kada bi recimo, bahatom vozaču (u pravilu: što je automobil skuplji, bahatost vozača je veća) koji parkira na zelenoj površini, gazeći cvijeće i ukrasne nasade, umjesto obavijesti o prekršaju zataknutoj ispod brisača, pozvali parni valjak (naravno ne onaj čiji je vođa Husein Hasanefendić Hus), već onaj pravi, građevinski, koji bi cijeli automobil bahatog vozača uredno stanjio na debljinu limene karoserije, više nikada nitko ne bi parkirao na zelenoj površini. Jest okrutno, ali je djelotvorno, učinkovito i efikasno, kako god vam drago.

Bordoški koševi za otpatke, vidjeli smo, sada se izrađuju od betona. Nadamo se armiranog. Jer, bez armature beton baš i nije tako čvrst kako se čini. Poznavajući psihologiju vandala, betonski koševi i klupe za njih će biti još samo veće nadahnuće. Vođeni logikom da je sve što se napravi, u pravilu lakše uništiti nego proizvesti, eto njih, radosnih i ornih, pred novim izazovom.

Pokojni Vlado Gotovac, jedan od rijetko časnih ljudi u hrvatskoj politici, jednom se retorički zapitao: Jeste li ikad čuli za lopova koji je prestao krasti? Mislio je, pri tom, na onu poznatu uzrečicu kako je bolje da u politici na vlasti stalno ostanu jedni te isti, jer su se već nakrali, a kad dođu novi, oni gladni, tek tada počinje pljačka.

Slično je i s vandalima. Mislite li da ih itko može zaustaviti? Mislite li da će im betonski koševi za smeće i betonske klupe, pa čak i budu li armirani, zaustaviti u rušilačkim strastima i nagonima? Pokušajte zamisliti kao će tek likovati kada sruše, unište, razmrve… betnoski koš ili klupu. Zamislite kako će najrevnijima među njima porasti ugled kada se okiti takvim trofejom. Zamislite kakav je to podvig. Kakvo junaštvo! A u logici vandala upravo je to spiritus movens: što je zadak teži, to je izazov veći, a podvig spektakularniji.

Spreman sam okladiti se, uvjeren da neću izgubiti, kako bi vandali uništili betonski koš (ili klupu) čak da uz njih stoji upozorenje da su minirani. Našli bi načina. Uopće u to ne sumnjam.

Pa kako im se onda suprotstaviti? Ima li uopće lijeka?

Kada bi recimo, bahatom vozaču (u pravilu: što je automobil skuplji, bahatost vozača je veća) koji parkira na zelenoj površini, gazeći cvijeće i ukrasne nasade, umjesto obavijesti o prekršaju zataknutoj ispod brisača, pozvali parni valjak (naravno ne onaj čiji je vođa Husein Hasanefendić Hus), već onaj pravi, građevinski, koji bi cijeli automobil bahatog vozača uredno stanjio na debljinu limene karoserije, više nikada nitko ne bi parkirao na zelenoj površini. Jest okrutno, ali je djelotvorno, učinkovito i efikasno, kako god vam drago.

No, postoje i blaži, jednako djelotvorni, učinkoviti i efikasni - kako god vam drago - načini da se i krhki limeni koševi za smeće i drvene klupe, na kojima je sigurno ugodnije sjediti nego na hladnim, betonskim, zaštite od vandala. Izum nije nov, a zove se: video nadzor. Nije ni skup, jer je tehnologija silno napredovala pa ako danas na ulazima u svaku stambenu zgradu čiji vlasnici iole drže do reda i mira, postoji video kamera, zašto i Grad Slavonski Brod (i naravno ne samo on) ne bi uložio nešto novca u proširenje video nazora koje bi ''pokrilo'' sva kritična mjesta u gradu.

Dalje bi sve funkcioniralo po dobro poznatom načelu, slično onome kao kad vas na cesti snimi kamera zbog prebrze vožnje. Na kućnu adresu stići će vam omotnica čiji vas sadržaj neće razveseliti. Postupak bi bio tek nešto malo složeniji: policija bi se morala potruditi prepoznati vandala kojeg je kamera uhvatila kako lomi koševe ili uništava klupe ili bilo što od gradske imovine. Jednostavno i lako, jer policija ionako, manje-više, zna tko su ''nepoznati'' počinitelji samo, jel'te, nema za to dokaza.

Ali, naša se policija time ne želi baviti. Kada bi se netko latio posla i istražio koliko je gradskog inventara (koševi, klupe i slično) uništeno i koliko je policija takvih uhvatila, a nadležne službe naplatile kazni, bilo bi jasno o čemu pričamo. Tim više što u Komunalcu kažu kako jedna betonska klupa košta oko 200 kuna. Pa tko će se, u zemlji u kojoj nestaju cijele tvrtke, hoteli, banke… baviti imovinom od 200 kuna.

Neka mi zato bude oprošteno što ću vrijedne momke u Komunlacu optužiti da proizvodnjom betonskih klupa i koševa samo potiču vandalizam. Kad bude srušen prvi betonski koš ili uništena prva betonska klupa, složit će se sa mnom.