JE LI pet stotina Brođana, dvije-tri tisuće Osječana i onih 50 tisuća Zagrepčana (koji prema tumačenju istaknutog člana udruge U ime obitelji, nisu prosvjedovali, već na Trgu bana Jelačića čekali tramvaj) na gradskim trgovima prošle srijede popodne, u znak podrške cjelovitoj kurikularnoj reformi, bila tek uvertira? Generalna proba? I hoće li na drškama transparenata koje smo te srijede, 1. lipnja, vidjeli ne samo u spomenutim, već i drugim hrvatskim gradovima, uskoro, u puno više ruku, stajati drugačiji sadržaji? Poput primjerice: Dosta je cirkusa! Hoćemo izbore!

Raspuste li Sabor, mnogi od zastupnika više nikada ne bi imali priliku vidjeti unutrašnjost zgrade na Trgu svetog Marka 6 i sve blagodati koje iz toga proizlaze. I zašto onda, uz poklon, ne bi prihvatili i ponešto iz Karamarkove 'vreće pune darova'. Jer, u igri je šest ministarskih mjesta i jedno potpredsjedničko, te mnoštvo pomoćničkih i zamjeničkih koja će ostati kada iz igre ispadne Most.

Naravno, sve  ovisi o tome što će se događati u nekoliko sljedećih dana. A u nekoliko prošlih sve je izgledalo kao vodvilj, kao komedija zabune. Prvo je potpredsjednik Vlade Božo Petrov zatražio da Vladu napusti njen prvi potpredsjednik Tomislav Karamarko. Onda je prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko rekao da će Vlada u kojoj obojica sjede opstati, ali bez potpredsjednika Vlade Bože Petrova. Onda je Božo Petrov, predložio da Vladu, uz Kramarka, napusti i on. Potom je premijer Tihomir Orešković, pozivajući se na nacionalne interese, javno zatražio da Vladu napuste njen prvi potpredsjednik Karamarko i njen potpredsjednik Petrov.

Stvarno je urnebesno

Onda je Petrov rekao da je spreman napustiti Vladu, ali samo pod uvjetom da to učini i Karamarko. Onda je Karamarko zatražio da ostavku podnese premijer Orešković i najavio preslagivanje vlasti, u kojoj neće biti mjesta za ljude iz Mosta. I pri tom podsjetio Oreškovića da nema izborni legitimitet, što je naravno, Karamarko znao i kada je čovjeka bez izbornog legitimiteta doveo Mostu i predložio ga za premijera.

Ovdje bismo – da nije u pitanju portal, već kakva televizijska ili radijska emisija uživo – morali napraviti dužu stanku da se svi oporave od urnebesnog smijeha i vrate u stolice s kojih su, držeći se za trbuh, popadali smijući se do suza. Jer, stvarno je urnebesno.

'Nnečasnog otpust' i/ili politički vritnjak

Ono međutim što dolazi, nije više vodvilj, nije komedija zabune, već prava pravcata crna komedija. S velikim izgledima da završi kao tragikomedija. Tomislav Karamarko, sviđalo se to nekom ili ne, generator je aktualne krize. Razlog je naravno afera oko MOL-a u čijem se središtu, zajedno sa suprugom Anom i velikim prijateljem Jozom Petrovićem, našao upravo Karamarko. Taj skandal pak, razlog je pokretanja Karamarkova opoziva u Hrvatskom saboru.

Kako su šanse da izbjegne sramotu ''nečasnog otpusta'', političkog vritnjaka, slabe, gotovo nikakve, Karamarko spašava kožu rušenjem Vlade. Tako izbjegava glasanje o povjerenju i u političkom kaosu koji nastupa, kao relativni izborni pobjednik, ''s vrećom punom darova'', zaobilazeći u velikom luku Mostovce, kreće u pregovore sa zastupnicima. Velikoj većini zastupnika, baš kao ni HDZ-u, novi izbori ne odgovaraju. Raspuste li Sabor, mnogi od njih više nikada ne bi imali priliku vidjeti unutrašnjost zgrade na Trgu svetog Marka 6 i sve blagodati koje iz toga proizlaze. I zašto onda, uz taj poklon, ne bi prihvatili i ponešto iz Karamarkove ''vreće pune darova''. Jer, u igri je šest ministarskih mjesta i jedno potpredsjedničko, te mnoštvo pomoćničkih i zamjeničkih koja će ostati kada iz igre ispadne Most.

S 'vrećom punom darova', u preslagivanje Vlade

Ne treba naravno zaboraviti ni da je predsjednik Hrvatskog sabora, akademik Željko Reiner, član HDZ-a i da, kao prvi čovjek parlamenta, može itekako pomoći svom stranačkom šefu, Karamarku. Primjerice tako da na dnevni red Sabora prije 17. lipnja, do kada bi trebalo glasovati o povjerenju Karamarku, uvrsti glasanje o povjerenju premijeru Oreškoviću, što će, ne podnese li Orešković ostavku sam, tražiti HDZ. Padne li Orešković, pala je Vlada i nema više potrebe ni mogućnosti glasati o povjerenju Karamarku. On, Karamarko, može s ''vrećom punom darova'', krenuti u preslagivanje Vlade.

U čemu je tragikomedija, pitate se i dodajete: pa što, to je demokracija, ništa nepoznato u demokratskoj praksi, događa se i drugdje da se bez izbora presloži vlast. Točno. Ali male razlike ipak postoje.

Ne liči li to na tragikomediju?

Tomislav Karamarko, poznato je svim hrvatskim građanima, osobno je na premijersko mjesto doveo Tihomira Oreškovića, osobu za koju nije glasovao ni jedan hrvatski građanin. Sada isti taj Karamarko traži ostavku premijera kojeg je on izabrao, a najveći broj ruku u Saboru za njega podigao HDZ, samo zato da bi izbjegao vlastitu smjenu u Hrvatskom saboru. I onda, nakon što spriječi Sabor da o njemu glasa, u tom Saboru s ''vrećom punom darova'', krene skupljati potpise da bi predsjednici Republike dokazao kako ima uvjete za mandatara. A iz te pozicije do mjesta premijera, samo je malen korak. Korak čovjeka koji je – izrazimo se slikovito – napravio neviđen politički slalom da bi izbjegao ''suđenje'' u parlamentu, a onda upotrijebio ''vreću punu darova'', da bi, nakon što je potkupio ''suce i svjedoke'', postao premijer. Ne liči li to na tragikomediju?

Dogodi li se to, ipak ostaje nada da će onih pet stotina Brođana, dvije-tri tisuće Osječana i onih 50 tisuća Zagrepčana (koji su na Trgu bana Jelačića čekali tramvaj) prošle srijede popodne, ipak biti samo uvertira, generalna proba onoga što bi moglo uslijediti.