DRUGI pokušaj Brođana da blokadom prometnica upozore Vladu na bezobrazno visoku cijenu benzina, bio je uspješniji od prvog, no uz građane, bolje se organizirala i policija pa je krenula s kažnjavanjem onih koji krše zakon o prometu. Čitam, bilo je zanimljivo: građani su se na razne načine dovijali kako izbjeći kaznu a ustrajati u blokadi prometa, a policajci shvatili da je previše građana u prekršaju pa odustali od kažnjavanja.

Ni takav prosvjed, eto, neki ne odobravaju. Smeta im ''privatnik'' koji ne izdaje račune, ali ne i država koja ga zakida, vara i otima mu iz džepa.

Ovaj portal zabilježio je riječi jednog brodskog obrtnika, sudionika prosvjeda, kako je, zbog visoke cijene goriva, obrtnicima posebno teško. Pa je i on zaustavio svoje vozilo, želeći ''tamo nekima gore'', koji možde ni ne znaju kolika je cijena benzina (jer se voze na državni račun), poručiti da su malo pretjerali.

Gotovo nikad ne čitam komentare čitatelja ispod novinskih tekstova, kako svojih tako i tuđih, iz jednog jedinog razloga - beskrajno me živciraju likovi koji skriveni iza lažnog imena dijele packe i pamet, vrijeđaju, mudruju i znaju baš sve o svemu, osim jednog: potpisati se imenom i prezimenom, onako kako to čini autor teksta, kojeg se anonimni komentator dohvatio.

Kopkalo me podržavaju li anonimusi, što hrabro komentiraju iz prikrajka, svoje sugrađane koji su nezadovoljstvo odlučili iskazati na ulici pa bili spremni i doći u sukob sa zakonom i zaraditi prekršajne prijave. I naravno, većina ''komentatora'' bila je protiv njih. Osobito protiv obrtnika, jer ''privatnici'', kako ih zovu, ne izdaju fiskalne račune i deru kožu građanima. Za razliku od države, koja za svaku litru benzina, uredno, pošteno izda račun sa svim porezima, trošarinama, PDV-om.

Smije li građanin varati i zakidati državu u kojoj živi i čiji je žitelj? Smije li ''privatnik'' ne izdati račun za neku uslugu i tako izbjeći porez? Može li se ''državu'' sitno potkradati tako da se iz državne firme ponešto ukrade – recimo, željezničar u HŽ-u koju litru dizela iz lokomotive, ili radnik na naplati u HAC-u smuvati koju karticu i zadržati novac za sebe? Odgovor je jasan sam po sebi i naravno, glasi: ne!

No, što se događa kada država vara i potkrada svoje građane? Ne samo nenormalnom cijenom benzina, već na tisuće drugih načina: da im ne osigurava ustavno pravo na rad, ne pruža zadovoljavajuću zdravstvenu zaštitu, ne brine o poštenom pravosuđu, ne obuzdava lopovske banke ili čak nije u stanju, što Brođani najbolje znaju, osigurati im pravo na zdrav okoliš? Odgovor je jasan sam po sebi i naravno, glasi: ništa!

Ili, što se događa kada su oni koji predstavljaju vlast upleteni u koruptivne skandale, kada pljačkaju vlastiti narod, kada im lažu prije izbora, a poslije izbora im se smiju, kada krše zakone koje donose i uzimaju ovlasti koje im ne pripadaju? Odgovor je jasan sam po sebi i naravno, glasi: ništa! Bar' u Hrvatskoj.

Kada država vara svoje građane, kada ih potkrada i ne osigurava im ono što joj spada u opis posla, kada vlast tone u skandalima, laže i ruga se svojim građanima, tada ti građani, u demokratskom svijetu, izlaze na ulice da bi rekli: dosta. Čine to na razne načine, ovisno u stupnju nezadovoljstva. Od mirnih prosvjeda, do razbijanja izloga i sukoba s policijom.

Brodski prosvjed s jednosatnom blokadom prometnica, na sreću, bio je miran i civiliziran. Ništa se nije lomilo, kidalo, palilo, razbijalo. Doduše, kršilo se zakon, ali u odnosu na to kako se sve u ovoj državi (nekažnjeno) krše zakoni, ovo je bila blaga kamilica.

Ni takav prosvjed, eto, neki ne odobravaju. Smeta im ''privatnik'' koji ne izdaje račune, ali ne i država koja ga zakida, vara i otima mu iz džepa. Jer mu je taj ''privatnik'' bliži od države, jer ga poznaje, jer mu je možda susjed. Dok je država negdje daleko, na nekom uzvišenom mjestu, i nitko joj ništa ne može.

Poznato je da su ljudi, uglavnom, puno osjetljiviji na male nego na velike krađe. Možda je to zato što im je, kad se o kunama radi, bliže tisuću-dvije, jer se u kategorijama brojki s tri nule još donekle snalaze, za razliku od milijuna i onih šest-sedam-osam nula. Toliko kuna ne samo što ne mogu zaraditi, ne mogu ih ni zamisliti. Zato su im male krađe strašnije od velikih. I ''privatnik'' više kriv nego ministar. A možda su osjetljiviji na male nego na velike krađe iz prostog razloga što je u nas onaj tko ukrade tisuću-dvije kuna lopov, a onaj tko mazne deset ili sto milijuna, uspješni poduzetnik.