ČITAM ovih dana kako su brodski policajci, oni iz protueksplozijske službe, uništili avionsku bombu pronađenu u Luci Brod, čitam i ne vjerujem naslovu da je riječ o bombi iz Drugog svjetskog rata. Pronalaženje i uništenje bombe iz Drugog svjetskog rata dogodilo se samo nekoliko dana nakon što je Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba, svečano objavio da je Drugi svjetski rat završen. I onda, netko u blizini Slavonskog Broda pronađe bombu i to ne bilo kakvu, nego baš onu uz Drugog svjetskog rata.

A Milan Bandić, kao za vraga, ovih dana objavio završetak Drugog svjetskog rata i to bezuvjetnom vlastitom kapitulacijom pred jakim oslobodilačkim snagama Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića. I to u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, gdje je oslobodilački dvojac zaprijetio vidovitom Milanu kako mu neće proći proračun. Pa je Bandić, hitro, završio Drugi svjetski rat, proglasivši, urbi et orbi, kapitulaciju i priznavši pobjedu osloboditelja.

Da ne bude zabune – riječ osloboditelji nema nikakvo drugo značenje od izvornog i znaci navoda (navodnici) nisu izostavljeni greškom. Spomenuti dvojac uistinu se ponio oslobodilački: oslobodili su javni prostor od jednog uljeza, jedne biste koja se ne uklapa u redizajn povijesti, u kojem, takvima poput tog uljeza, stvarno nema mjesta. A uljez je Ivo Lola (Lolo) Ribar, hrvatski partizan kome nije mjesto u gradu, gdje su osloboditelji, teškom mukom i nadljudskim naporima, s jednog važnog trga uspjeli maknuti ime ''Lolinog vrhovnog komandanta''.

I onda, nakon te uspješne akcije, diverzant Bandić, u brižljivo pripremanoj tajnoj akciji, pronađe negdje bistu Ive Lole Ribara i  iza leđa osloboditelja, ugura je u javni prostor hrvatskog glavnog grada. E, pa neće ići!

Uhvaćen na djelu, Milan Bandić ponizno se povukao, vidno istaknuo bijelu zastavu, javno priznao da je Drugi svjetski rat završen i da će zbog te činjenice - koju nije znao kada je prije dva mjeseca izveo diverzantsku akciju, dovukavši iz ropotarnice povijesti Lolu Ribara -  maknuti jednog od sudionika tog rata. Jer, Drugi svjetski rat završen je prije nekoliko dana, još vam to mora biti svježe u sjećanju, kapitulaciju je osobno potpisao Milan Bandić.

A onda je, prije neki dan, objavom istog tog Bandića, završio Drugi svjetski rat, pa je ''jedan od najvećih heroja'' tog rata ponovno vraćen ondje gdje i je mjesto ''istinskim herojima u svakom ratu'',  a to je, baš tako je rekao Bandić – ''ispod zemlje''.

No, Drugi svjetski rat, unatoč Bandićevoj kapitulaciji, nije završen. Ne svjedoči o tome samo ona avionska bomba prije neki dan pronađena u Slavonskom Brodu čija je detonacija zorno podsjetila na ono što se događalo prije tričetvrt stoljeća. Svjedoci smo novih ofenziva koje pokazuju kao je ''na ovim prostorima'' Drugi svjetski rat u punom zamahu i kako će svojim trajanjem, zasigurno, nadmašiti Stogodišnji rat, onaj između Kraljevine Engleske i Kraljevine Francuske koji je trajao 116 godina. Samo taj, Stogodišnji rat, vodio se u 14. i 15. stoljeću, a ovaj naš u 20. i 21.

Može Milan Bandić govoriti što hoće i vlastitu kapitulaciju slaviti kao Dan pobjede (nekoć je u Zagrebu bila i Ulica 8. maja, pa je i prije Bandića netko shvatio da je Drugi svjetski rat završen i žurno joj promijenio ime), no rat kojeg je završio Bandić, traje i dalje. I trajat će, sve dok svi, baš svi istinski heroji, ne budu ispod zemlje.

No, ovaj naš rat, ipak je malo specifičan. Ne vodi se on samo zbog toga da bi se Ivu Lolu Ribara i njemu slične vratilo pod zemlju, već da bi se iz zemlje izvukli oni poraženi, oni koji su tada istaknuli bijelu zastavu.

I zato praktičan savjet izvođačima radova, dao ga je onaj opaki poljski cinik, Stanislaw Jerzy Lec: ''Kad rušite spomenike sačuvajte postolja – uvijek se mogu korisno upotrijebiti".