RAZLIKA između novog i starog zastupnika u Saboru je kao razlika između novog i starog vojnika. Prvi su bojažljivi, nesigurni i nekako stidljivi, drugi, oni prekaljeni, koji su u Saboru proveli najbolji dio svog života, služeći narodu i po četiri pet mandata, odišu sigurnošću, samouvjerenošću i odlučnošću.

- Nikad se ne javljaj za riječ, a da prije toga ne dobiješ mig predsjednika našeg Kluba zastupnika. To je najvažnije pravilo. I dok si za govornicom pažljivo gledaj u njega, kao igrač u trenera. Na njegovu licu i po njegovim gestama shvatit ćeš ide li tvoja rasprava u pravom smjeru. I nikad nemoj poentirati, ostavi to nama starijima.

Vidjelo se to i na prvoj sjednici, desetog, jubilarnog saziva Hrvatskog sabora, konstituiranog prošlog tjedna. Stari vukovi, zastupnici premazi svim saborskim mastima (od kojih bi neki, s obzirom na poodmaklu dob, u Saboru mogli dočekati i posljednju pomast) posve su zasjenili one mlade i nezrele (ne kažemo namjerno: ''zelene'', jer to već ima političke konotacije), koji se još muče kako pronaći put do izlaza na Markov trg iz labirinta saborskih hodnika i kako greškom ne otići u Vladu, na drugoj strani istog trga.

A jednom se zastupniku upravo to dogodilo: umjesto da je, penjući se od Kamenitih vrata i došavši na Trg svetog Marka, skrenuo desno, u Hrvatski sabor, on je pošao lijevo i uputio se u zgradu Vlade. Iskusno oko osiguranja pred Banskim dvorima odmah je to zapazilo, pa mu jedan od policajaca, pristojno veli: ''Oprostite, ovo je zgrada Vlade. Zalutali ste''. Sav smuvan i uplašen, sljedeći pravac kojeg mu je pokazao policajac, zastupnik krene u smjeru Sabora,  a onaj drugi policajac pred Banskim dvorima, veli svom kolegi: ''E, da je ovaj bar jedini koji je zalutao u Vladu''.

I dok je ona zalutala ovčica stizala u Sabor odmah je postala žrtva podlih novinara koji poput hijena love mladunčad divljači, jer se boje odraslih, opasnih zvijeri. Tutnuli su mu mikrofon pod nos, a on je, umjesto da kaže ''Hvala'', nasmiješi se i brzo, kao da je tjeran velikom nuždom, produži u Sabor, počeo nešto petljati, mucati i blebetati, pa su se navečer svi slatko smijali u Dnevniku.

Na prvoj 15-minutnoj stanci koju je proglasio predsjednik Sabora, pricvrljio se uz stol slušajući pomno kako prekaljeni saborski zastupnik podučava svog mladog stranačkog kolegu kojemu je ovo, također, prvi dan u Sabor.

- Vidi - govorio je svom mladom kolegi iskusni zastupnik kojem je ovo već šesti saborski mandat. - Nikad se ne javljaj za riječ, a da prije toga ne dobiješ mig predsjednika našeg Kluba zastupnika. To je najvažnije pravilo. I dok si za govornicom pažljivo gledaj u njega, kao igrač u trenera. Na njegovu licu i po njegovim gestama shvatit ćeš ide li tvoja rasprava u pravom smjeru. I nikad nemoj poentirati, ostavi to nama starijima.

Sluša mladi zastupnik, onaj koji je zalutao u Vladu tražeći Sabor po Markovu trgu i divi se znanju koje se ne može naučiti iz knjiga, već koje stvara dugogodišnje iskustvo.

- I čuj me još - nastavlja stari zastupnički lisac. - Kada ti se spava u Sabornici stavi sunčane naočale, da te kamere ne uhvate zaklopljenih očiju. I moraš se istrenirati, vježbaj to, da ti glava ne pada dok spavaš. Da ti se televizijski gledatelji ne smiju.

- A umalo zaboravih - priča zastupnik s 20-godišnjim iskustvom dok su ulazili u Sabornicu na nastavak sjednice. - Pazi da te ne nasanjka predsjednik Sabora. Ne ulazi s njim u verbalne duele. Opak je na jeziku, zna itekako podbosti i posve neopravdano, oni jadnici iz oporbe, podrugljivo ga zovu Njonjo.

Predsjednik Sabora, taman dok su sjedali, upozoravao je jednu uvaženu zastupnicu da stavi zaštitnu masku. Od svih u Saboru, jedino je ona to odbijala učiniti.

- Neću - rekla je drsko. - Neću staviti masku.

- Uvažana zastupnice, ali epidemiolozi preporučuju nošenje maske. Ona štiti vas od nas i nas od vas.

- Stavit ću masku tek kada osjetim da u Saboru nešto smrdi - bila je uporna saborska zastupnica iz dijela dvorane u kojem sjedi oporba. - Tek kada se bude osjetio vonj, stavit ću masku.

- Smrad?! Vonj?! - skoči kao šilom uboden zastupnik iz redova vladajućih koji je pauzu iskoristio da malko odrijema jer je prošle noći kasno legao i zaspao tek pred zoru. - Sad ćemo to riješiti - reče i gurne ruku u torbu, izvlačeći dvije bočice parfema. Poprska Sabornicu i slavodobitno zapita kolege.

- Je li sada bolje? Osjeća li se još uvijek smrad?

Onaj mladi saborski zastupnik zbunjeno pogleda svog starijeg kolegu koji mu je do maločas davao dragocjene savjete.

- Tko je ovaj? - upita.

- Novi je. Mislim da je prije bio ministar. Ne znam mu ime. Ali čuo sam da ga svi zovu Hugo Boss.