OTKAKO je Zoki postao naš vođa, mi, četvorica iz Ulice lipa, osjećali smo se snažni i moćni. Jest da je onih iz susjedne Ulice jablanova bilo brojčano više, ali nas je Zoki bodrio kako je njihov vođa, Andri, anemičan i da smo mi jači. Stajali smo na rubu ulice i gledali ih.
- Gdje ste, plameni jazavci?! – viknuo je Zoki. – Gdje ste herojski zečevi?!
Andrijeva ekipa stajala je mirno, kao da je čekala znak da krene na nas. Malo smo se bojali, onih Andrijevih bilo je više, ali Zoki nam je bio zaštita. On je u našu malu uličnu vojsku ulijevao kuražu.
- Vidi ti 13-godišnjeg šmrkavca – proderao se Andri s ruba Ulice jablanova. Čekali smo da svakog trena krenu na nas, pa smo zauzeli borbeni položaj.
- Čuj ti anemični – uzvrati zajapureno Zoki, glasom iz kojeg je prštala odlučnost i hrabrost. – Kome ti govoriš da je 13-godišnji balavac?
- Nisam rekao balavac, već šmrkavac. Ti si šmrkavac.
Naš Zoki kao da se malo zbunio, kao da nije odmah shvatio što mu je Andri rekao.
- Kako ne kužiš? - pita Zokija jedan od naših. – Hoće reći kako ti šmrčeš. Šmrčeš bijelo.
- Kokain? – upita Zoki u nevjerici. – Ja da šmrčem kokain? Pa odakle mi novca? I to mi kaže anemični. Kakav jadnik. A ja se cijelog života borim s alergijom i zato ponekad šmrknem.
- Tako je šefe – povikali smo svi u glas, čvrsto se stisnuvši uz Zokija. A onda zajedno, okrenuvši se prema Andrijevim momcima iz Ulice jablanova, zaorismo: - Anemični! Anemični!
Odjednom kao grom iz vedra neba, ulicu propara glas naše umirovljene učiteljice Helge. Njena zgrada nalazila se na uglu Ulice lipa i Ulice jablanova i sve nas je mogla vidjeti s prozora.
- Dosta te dreke – rekla je. – Kako vas samo nije stid?! Pa zar se ne znate igrati normalno kao sva djeca iz naselja. Igrajte se lijepo partizana i ustaša. Na jednoj strani Tito i njegovi, na drugoj Antiša sa svojima. Znadete tu igru? – pitala je umirovljena učiteljica Helga.
- Ne možemo se toga igrati – prodera se Andri s ruba Ulice jablanova. – Nitko neće biti partizan.
- Tako je – glasno odgovori Zoki s ruba naše Ulice lipa. – Svi hoće biti ustaše, nitko partizan. Pa se ne možemo igrati ustaša protiv ustaša.
- Igrajte se onda kauboja i Indijanaca – reče ljutito učiteljica Helga. - Samo prestanite s tom vašom glupom igrom. Treskom je zalupila prozor i povukla se u stan.
- Sad će vidjeti anemični – reče tiho Zoki, pripremajući se za napad. – Sad će vidjeti čija mati vojna lekarka crnu vuku prede.
- Lowlife – iz petnih žila zagrmi Zoki.
Bio je pametniji od svih nas, puno je čitao i odlično govorio engleski, a često je znao reći i poneku latinsku poslovicu. Nismo znali što znači ''Lowlife'' pa sam brzo uguglao u pametni telefon i našao prijevod. Bio sam ponosan čitajući značenje: bijednik, ništarija, lopov, propalica, ološ… Pročitah glasno prijevod da čuju i ostali momci iz moje lice. Svima se na licu ozario osmijeh.
- Trebao si mu to reći na hrvatskom, da svi razumiju – šapnuh Zokiju, a on me mudro pogleda: - Važno je da razumije on, reče.
Izgleda da ni Andrijevi iz Ulice jablanova nisu shvatili što znači ''lowlife'' jer im je njihov vođa nešto objašnjavao.
Nastao je tajac. Vidjelo se da nešto gadno spremaju. Mi smo se svi stisnuli i nakostriješili kao ježevi, pripremajući se za obranu.
- Ne bojte se – reče Zoki sokoleći nas. – Ne mogu nam ništa. Njih vodi anemični. A ja sam poznat po tome što ne bježim ni od najvećih frajera i što uvijek branim slabije.
Na trenutak je vladao sablasni mir. Zatišje pred buru. Činilo se da će Andrijevi svakog časa krenuti. Ali umjesto da nasrnu na nas, čuli smo Andrija kako viče Zokiju.
- Bully – vikao je Andri. - Bully.
Čini se kako je Zoki razumio što to znači jer su mu skočile žile na vatru, a ja sam ponovno zaguglao i potražio prijevod. Siledžija, nasilnik, svađalica…, pisalo je.
Sad se činilo da je kap prelila čašu i da će Zoki krenuti, pa smo se opet nakostriješili, čekajući da nam dâ znak.
Ali u tom trenutku na prozoru se ponovno pojavi učiteljica Helga.
- Pa dobro, sad je stvarno dosta. Jesam li vam lijepo rekla da se igrate ustaša i partizana i da svi budu zadovoljni. I kako se dovraga zove ta vaša glupa igra?
- Igra prijestolja – složno povikaše uglas Zoki i Andri. – Epizoda: premijer i predsjednik.- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -