ČITAM ovih dana kako se SDP-ov vijećnik u Skupštini Brodsko posavske županije, Stribor Valent, drznuo upitati župana Danijela Marušića zašto HDZ Irske uznemiruje Brođane, koji su silom prilika napustili Hrvatsku, šaljući im kojekakve pozive za proslave i domjenke. Župan je odgovorio kako njegove nadležnosti, kad su zapadne granice županije u pitanju, prestaju zaključno s općinom Okučani, a prvak županijskog HDZ-a, Pero Ćosić, mudro savjetovao Valentu neka brigu vodi o vlastitoj stranci.

Kako bi izbjegao prigovore da zapošljava isključivo stranačke uhljebe i da, po dobrom starom običaju kojeg je, prakticirajući komunističku navadu tijekom osam godina vlasti, provodio SDP izglasavši pritom i najrigidniji zakon o radu, HDZ se pobrinuo širom otvoriti vrata hrvatskoj mladosti. 

Genijalni odgovor župana Marušića i briljantno poentiranje Pere Ćosića razobličuju svu bijedu i jad pitanja SDP-ova vijećnika. Pa, hajde, budimo pošteni i upitajmo se, kakva bi to stranka HDZ bio kada ne bi brinuo o našoj dijaspori u svijetu? Zar da ljude u tuđini prepuste samima sebi, na milost i nemilost stranaca te nezainteresirano gledaju kako ih ondje lokalna policija pendreči, mlati i zlostavlja, kao što naša postupa prema migrantima? Zar da HDZ, stožerna hrvatska stranka, uz to i najzaslužnija za ostvarenje tisućljetnog hrvatskog sna, stoji po strani i sve to hladno promatra? Ima li išta logičnije nego se boriti za interese i dobrobit svakog Hrvata, ma gdje bio, od susjedne Bosne i Hercegovine, do daleke Burkine Faso ili još udaljenije Papue Nove Gvineje.

I to sad, kad je HDZ učinio ogromne napore da velik broj hrvatskih građana ode ne samo u Irsku, Njemačku, Austriju, već i preko velikih bara, u Kanadu ili Australiju. Sad kad ta akcija pokazuje sjajne rezultate s daljnjom tendencijom napretka, sad kad Hrvati zaposjedaju brojne tvornice, bolnice, hotele i bauštele diljem svijeta, kad nas je vani koliko nije bilo ni u vrijeme omraženog i zloglasnog Titovog režima, zar da se sad HDZ povuče i prepusti brigu o Hrvatima izvan domovine, nekakvom SDP-u, kojeg, eto, u Slavonskom Brodu, reprezentira vijećnik Valenta? I postavlja zajedljiva, provokativna, pitanja o tome što to radi HDZ Irske, umjesto da brine, kako to mudro zbori saborski zastupnik Ćosić (svaka mu se pozlatila), o jadnom stanju svoje crvene stranke, ostatku ostataka SDP-a.

Non pasarán!, skoro da su uzviknuli Marušić i Ćosić, ali su se u zadnji tren trgnuli i sjetili (ili im je netko došapnuo iz vijećničkih klupa), kako ne bi bilo zgodno citirati onu staru španjolsku komunjarku, Isidoru Dolores Ibárruri Gómez, poznatiju kao La Pasionaria, pa su na brzinu skovali one mudrosti o zapadnim granicama Brodsko-posavske županije, odnosno parafrazirali poslovicu da je Valentu pametnije čistiti ispred vlastitog praga.

Kako bi izbjegao prigovore da zapošljava isključivo stranačke uhljebe i da po dobrom starom običaju kojeg je, prakticirajući komunističku navadu tijekom osam godina vlasti provodio SDP, izglasavši pritom i najrigidniji zakon o radu, HDZ se pobrinuo širom otvoriti vrata hrvatskoj mladosti. Eto vam put u svijet gdje su plaće puno bolje, zaposlenje sigurnije, napredovanje brže, gdje se poštuju radnička prava (koja vam je ukinuo SDP), a osim toga, ne morate nekom tutnuti mito, ili plaćati članarinu stranci koja vas je zaposlila, jer ondje stranke ne služe kao filijala Ureda za zapošljavanje. 

Hajde, budimo iskreni i upitajmo se: koja stanka je toliko učinila za hrvatsku mladost - da im pruža bolje uvjete od onih koje u Hrvatskoj uživaju stranački uhljebi, s mizernim plaćama u kojekakvim županijama, gradovima i općinama i njihovim tvrtkama? Upitajte mladog hrvatskog konobara u Dublinu kolika mu je zarada (o napojnici da i ne govorimo!) u odnosu na, recimo, kakvog referentića u nekakvoj općini? Tko više zarađuje? Pitanje je samo vodi li taj konobar (koji usput, za razliku od onog referentića u općini, ima završen fakultet i govori barem jedan strani jezik) omjerom plaća jedan naprama dva, jedan naprama tri ili još više? A sve to, zahvaljujući HDZ-u i politici otvorenih vrata.

I zašto sad taj SDP-ov vijećnik Valent, čačka mečku, zašto se češe gdje ga ne svrbi i zašto mu smeta ako HDZ Irske poziva ljude na proslave i domjenke? Pa zar nije vrijeme za proslave? Zar to nismo zaslužili? Koliko naših ljudi, zahvaljujući brizi HDZ-a, jede siguran i ukusan kruh, ne samo u Irskoj, već diljem Zapada.

I zato, dođe mi nekako milo što su Ćosić i Marušić onim Valnetom obrisali pod. Ali, dođe mi i nekako žao što i mene HDZ Irske nije pozvao na domjenak ili neku drugu svečanost. Jer, stvarno, nikada nije bilo boljih razloga za slavlje.