PROČITAO sam prošlog tjedna, baš na ovom portalu, preneseni tekst iz jednog drugog medija u kojem mi je za oko zapela rečenica kako su Hrvatskoj ''sve veća prijetnja strani poslodavci koji vrebaju buduće zidare i tesare još dok se školuju''. O kakvoj se prijetnji radi shvatio sam u sljedećoj rečenici: ''Poslodavci iz Nizozemske i drugih zemalja zovu i žele uspostaviti kontakt s našim učenicima kako bi ih, kad završe školu, odmah zaposlili''.

''Stojimo 15 minuta, pa vam po volji: tko hoće neka ode završiti fakultet, a tko neće može i na burek''.

Čitam, također prošloga tjedna i također na ovom portalu kako je finska stručnjakinja i članica hrvatskog tima ''Škola za život'', Paivi Nilivaare, u Tehničkoj školi u Slavonskom Brodu održala predavanje o pozitivnim iskustvima i primjerima dobre prakse iz finskog obrazovnog sustava. Finski obrazovni sustav, po mnogima, jedan je od najboljih na svijetu.

Također prošlog tjedna pričaju mi poznanici iz Valpova kako njihova kćer krajem mjeseca odlazi u Veliku Britaniju, u Bristol, gdje želi studirati umjetnu inteligenciju. Prođe li testiranje, čeke je studentski kredit, svojevrsna stipendija, koji ću, u godišnjem iznosu od pet posto, kad se zaposli, vraćati 20 godina.

Sutra će u Osijeku, u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici biti informativno predavanje pod nazivom ''Studiraj u Danskoj i Velikoj Britaniji'', namijenjeno učenicima i studentima. U Danskoj, gdje su predavanja na engleskom jeziku, za mlade koji dolaze iz zemalja Europske unije, studiranje je posve besplatno.

Dakle, ''prijetnja stranih poslodavaca'', ozbiljna je – i kako vidimo pomno isplanirana – kao da je izišla iz radionice CIA-e, koja se urotila da na suptilan način uzdrma temelje jedne male zemlje. No, je li baš tako?

U svijetu postoji zanimanje koje se zove headhunter, a tu englesku riječ, koja bi se na hrvatski mogla prevesti podosta jezovito - ''lovac na glave'' - Cambridge English Dictionary definira kao ''osobu koja pokušava uvjeriti nekoga da napusti svoj posao, nudeći joj drugi posao s većom plaćom i višim položajem''. U Hrvatskoj, koliko znam, takve osobe ne postoje, osim jedne vrste inačice, kad je u pitanju sport, gdje je takvu aktivnost, koja bi se mogla nazvati ''lovac na noge'', osobito razvio Zdravko Mamić. No, znamo kako je završilo.

Dok se u Hrvatskoj, u različitim oblicima, pojavljuju headhunteri, što se, vidjeli smo, krivo prevodi kao ''prijetnja stranih poslodavaca'', u nas teku zanimljivi paralelni procesi. Prvi je, kako se do diplome može doći i bez studiranja, što smo se više puta uvjerili. Najnoviji primjer, pazite dobro, dolazi iz Ministarstva obrazovanja i znanosti (!!!) gdje je uhvaćena osoba koja je radila s lažnom, krivotvorenom diplomom. Ne tako davno, isti se slučaj dogodio i u vrhu vlasti – u uredu premijera, kao tajnica, radila je Sandra Zeljko, osoba s krivotvorenom diplomom.

Drugi je, pak, proces nešto složeniji. Možete upisati ''večernje fakultete'' u kojekakvim Orašjima i sličnim ''sveučilišnim centrima'' susjednih država, ili kao što smo nedavno čitali o školovanju u Sanskom Mostu, gdje se za 17 dana i 2.500 konvertibilnih maraka, može dobiti diploma Srednje medicinske škole. Za diplomu medicinskog fakulteta, vjerojatno je potrebno nešto više vremena, možda mjesec-dva, i dakako, nešto više konvertibilnih maraka.

O takvoj vrsti školovanja postoji čak i vic. Staje autobus u Orašju, Sanskom Mostu ili nekom od sličnih ''Cambridgea'', ''Harvarda'', ''Oxforda'' ili ''Princentona'', a šofer kaže: ''Stojimo 15 minuta, pa vam po volji: tko hoće neka ode završiti fakultet, a tko neće može i na burek''.

Čitam, također, na ovom portalu, kako ravnateljica jedne srednje škole u Požegi kuka i zapomaže da ove školske godine nisu upisali ni jednog tesara, da školu pohađaju tek četiri zidara, soboslikar i krojačice, te osam stolara, s sve su to deficitarna zanimanje, ne samo u Požegi i Slavoniji, već i cijeloj Hrvatskoj.

Sve druge pohvatali su ''lovci na glave'' jer, kao što rekosmo u početku ''sve su veća prijetnja strani poslodavci koji vrebaju buduće zidare i tesare još dok se školuju'' i što je najgore, čim završe školu - nude im posao.

A što nama jadnima ostaje? Pa recimo, umjesto da mlade školujemo za tesare, zidare, kuhare, krojače ili soboslikare kojih kronično manjka i koje nam, kao i liječnike, inženjere, programere, arhitekte… odvlače ''lovci na glave'', otvorimo u školama odjeljenja koja njima nisu zanimljiva. Primjerice, smjerove za državne tajnike, ravnatelje državnih agencija, pročelnike, načelnike i gradonačelnike, glasnogovornike… Možda bi to bilo rješenje da zadržimo mlade u Hrvatskoj? Možda, kada ne bi postojao mali problem. Za takva zanimanja koja nam nikakav headhunter neće odvući u inozemstvo, puno važnija od svjedodžbe ili diplome (stvarne ili krivotvorene, nebitno), važnija je stranačka iskaznica.