Riječ ''okoliš'' u Ustavu Republike Hrvatske spominje se točno pet puta. U Temeljnim odredbama, već u članku 3. stoji: ''Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava''.

''Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi''.

Čovjekov okoliš, dakle, hrvatski Ustav smatra jednom od najviših vrednota.

U glavi o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda osobito je zanimljiv članak 50. u kojem stoji: ''Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi''.

U članku 70., okoliš je spomenut čak dva puta: ''Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša''.

Posljednji, peti put u hrvatskom Ustavu, riječ ''okoliš''  spominje su u glavi o mjesnoj, lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi gdje Članak 135. kaže: ''Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, tehničku kulturu, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu''.

Hrvatska ima i posebni Zakon o zaštiti okoliša, gdje već u prvom članku stoji kako se njime osigurava i ''pristup informacijama o okolišu''.

U Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, cijelo jedno poglavlje govori o kaznenim djelima protiv okoliša. Osobito je za ovu priču zanimljiv članak 197. koji kaže: ''Tko protivno propisima rukuje postrojenjem u kojem se odvijaju opasni postupci ili u kojem su pohranjene ili se koriste opasne tvari ili pripravci koji mogu izvan postrojenja trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina''.

Ne znam koliko su svi akteri drame oko zagađene brodske vode čitali i konzultirali spomenutu literaturu. Nije nužno biti pravnik da bi se reklo kako mnoge od njih za navedeno uopće nije briga jer papir, ionako, sve trpi. Ta, nećemo se valjda Ustava i zakonâ držati kao pijan plota. Ako smo išta tako dosljedno preuzeli iz bivšeg sustava i ako išta u samostalnoj Hrvatskoj doslovno primjenjujemo iz vremena mraka, onda je to upravo spomenuta rečenica o zakonu i plotu.

U drami s broskom vodom prekršeno je, ignorirano i pogaženo gotovo sve što spominju Ustav, Zakon o okolišu i Kazneni zakon. Za sada se, zbog toga, nikome ništa nije dogodilo, a vjerojatno ni neće. Voda iz brodskog vodovoda, ovjereno je to pečatom i potpisom odgovornih, u međuvremenu je ponovno postala ispravna za piće. Zašto tek dva danan nije i kako je odjednom ponovno postala pitka, pravi je misterij.

Ali u svijetu se svakoga dana događa toliko čuda, toliko neobjašnjivih stvari, toliko ''X fajlova'' na koja ni najveći umovi današnjice, ni kompletna svjetska znanost nemaju odgovora: od čudotvornih ozdravljenja, pojave neidentificiranih letećih objekata, do mnoštva drugih paranormalnih fenomena, poput različitih ukazanja vidjelicama. Zašto dakle i misterija brodske vode – njeno opasno zagađenje i čudotvorno samoočišćenje - ne bi mogli biti jedno od takvih čuda na koje znanost nema odgovora.

Tko sve i zašto okoliše oko brodskog okoliša, vjerojatno nikada nećemo saznati, ali ovaj portal, kao ni jedan medij u Hrvatskoj, bilježeći iz dana u dan, ili bolje rečeno – iz sata u sat – sve elemente ekološke drame, dao je toliko informacija koje postavljaju višestruko veći broj pitanja, a da na gotovo ni jedno nema suvislog odgovora. Sve je i dalje obavijeno velom tajne, misterije, enigme.

Ali, budimo realni (i ne tražimo nemoguće): netko u Hrvatskoj sigurno zna kako je i zašto brodska voda onečišćena, a onda na čudesan način, sama od sebe, opet postala pitka. I zašto oni koji drže kako bi to trebalo biti objavljeno, misle da su u pravu? Logika i politika, naime, najčešće ne idu zajedno: prva zaključke gradi na premisama, drugoj su draže igre s kulisama.