NAJMANJE četvrtina ili bar petina punoljetnih građana Hrvatske - nisu to rezultati ankete već procjena ovog autora – smatraju kako bi, baš oni, bili idealni kandidati za predsjednika Republike. Takva pretpostavka temelji se na tri činjenice: prvo, poslušajte što ljudi oko vas govore kad pričaju o politici. Imaju rješenja za sve, laka, jednostavna i brza. Koliko ste puta čuli: e, da mi je samo tri dana biti na vlasti…

Drugo, kandidatura za predsjednika Republike ne traži nikakva posebna znanja niti vještine. Nema uvjeta, svaki se punoljetni građanin, bez obzira bio akademik ili imao tek tri razreda pučke škole (nije čak ni to uvjet), ako skupi 10.000 potpisa, može na predsjedničke izbore. Ne mora znati strane jezike, ne mora imati položen vozački ispit, ne mora poznavati rad na računalu, što se za većinu drugih poslova traži. Pa čak, kada bude izabran, ne mora se osobito truditi u pokazivanju pameti, znanja i vještina. Doduše ženi-predsjednici (kakvu sada imamo) to je nešto teže: nije baš lako paziti da se dva puta na javnoj sceni ne pojavite u istoj odjeći.

Treće: ako pogledate tko se sve, od vremena prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, natjecao za poziciju šefa države (bilo ih je ukupno 38, najviše na izborima 2005., čak 13) također podržava tezu da to može učiniti bar četvrtina punoljetnih hrvatskih građana.

Zar je Slavonskom Brodu dovoljno što trenutno ima ministra financija Zdravka Marića, rođenog Brođanina? Zar je dovoljno što ima jednog Maria Mandžukića? Zar je dovoljno što ima sjajnog novinara i urednika Zorana Šprajca? A da nema kandidata za predsjednika Republike?

U ovom trenutku, mada se datum predsjedničkih izbora još ne zna, imamo 11 kandidata koji su najavili, ili se spremaju najaviti, sudjelovanje u predsjedničkoj utrci. Među njima su i dva Slavonca, oba Osječanina: Miroslav Škoro i Ante Đapić. Škoro je Osječanin rođenjem, a Đapić činjenicom da je u Osijeku proveo najveći dio života, stekao ondje osnovno, više i visoko obrazovanje te na kraju bio i gradonačelnik najvećeg slavonskog grada.

Đapić, koji je tek najavio moguću kandidaturu, u prednosti je pred Škorom, nipošto po rezultatima ankete, gdje Škoro ozbiljno stoji, već po činjenici da će Đapić, ustraje li u naumu, drugi put u predsjedničku utrku. Prvi put pokušao je to 2000.-te godine i osvojio 1,83 posto glasova i bio peti od tadašnjih devet kandidata.

No, što je s Brođanima? Nema naznaka da će u sljedećim predsjedničkim izborim koji bi trebali biti potkraj ove godine, biti ijednog. Zar je moguće da Slavonski Brod, već gotovo dva desetljeća, neće imati svog kandidata za predsjednika Republike? Zar je moguće da od davne 2000. godine kada se za predsjednika Republike natjecao Ante Prkačin, Slavonski Brod neće imati svog kandidata? Nisam razgovarao s mojim starim poznanikom, Prkačinom, i pitao kani li se, poput Ante Đapića, po drugi put upustiti i istu utrku, ili ga je onih 0,27 posto, koliko je dobio 2000., doživotno obeshrabrilo za svojevrsnirepassage.

Zar je dakle, moguće da drugi po veličini slavonski grad i sedmi po broju stanovnika u Hrvatskoj, Slavonski Brod, neće imati svog predsjedničkog kandidata? Zar će dopustiti da Osijek ima dva, a on, Slavonski Brod, niti jednog? Zar je Slavonskom Brodu dovoljno što trenutno ima ministra financija Zdravka Marića, rođenog Brođanina? Zar je dovoljno što ima jednog Maria Mandžukića? Zar je dovoljno što ima sjajnog novinara i urednika Zorana Šprajca? A da nema kandidata za predsjednika Republike?

Svak razuman će se složiti da je puno, puno teže, neusporedivo teže, voditi financije jedne države, kako to čini Zdravko Marić, nego biti predsjednik Republike koji ne odgovara ni za što, čak ni za vlastite izjave i ponašanje. Nema onog tko neće reći kako je teže na travnatom terenu igrati poput Maria Mandžukića, nego sjediti okružen zelenilom Pantovčka. Vjeruje li itko da je Zoranu Šprajcu u svakom RTL Direktu lakše smišljati dosjetke i duhovite komentare, nego predsjedniku Republike objasniti je li ''Za dom spremni'' stari hrvatski, ili ustaški pozdrav. Jer, prvi, Šprajc, mora biti odgovoran za ono što kaže, a drugi, predsjednik Republike ne mora: svoju jučerašnju izjavu – a vidjeli smo bezbroj puta – sutra može posve izvrnuti. I nikom ništa.

I eto, zato mi nije jasno zašto Brođani već 20 godina nemaju kandidata za predsjednika Republike. A to je tako lako. Ugledajte se na Osječane, oni imaju dva.