SVI ćemo se, vjerujem složiti da Hrvatska, iz puno razloga, ne može napraviti bolji mobitel od iPhoea, bolji avion od F16 (pokazalo se kako takve zrakoplove ne samo što ne znamo napraviti, ne znamo ih ni kupiti!), da ne može poslati posadu na Mars (ali možemo obrnuto: mnogi su u ovoj zemlji pali s Marsa), no, dovraga, valjda može proizvesti meso za kebab. Kebab od goveđeg mesa o čemu ovih dana svi pričaju i pišu jer se pošiljka kebaba sumnjivog poljskog proizvođača našla i u restoranu brze prehrane u Virovitici, rodnom mjestu ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića.

Možda ne bi loše bilo da brodski župan Danijel Marušić, pozove svog stranačkog kolegu, Tomislava Tolušića, ne na doručak s hrvatskih farmi, već na kebab u nekoj od prodavaonica brze hrane u županiji, kako bi porazgovarali na kojoj bi se ugašenoj farmi mogao početi proizvoditi, recimo, mobitel bolji od iPhonea.

A u Hrvatskoj, od spomenutog vajnog ministra, teško da ima većeg zagovornika domaće poljoprivredne proizvodnje, istodobno i najljućeg protivnika nepotrebnog uvoza, nečeg što sami možemo proizvesti. Sjetite se samo onih brda kobasica, kulinovih seka, čvaraka, šunki i sireva, na ''doručcima s hrvatskih farmi'', na koje je ministar, propagirajući ''domaće je domaće'', sa svitom koja ga prati, sigurno natukao koji kilogram više.

O tome je neki dan, ne baš takvim riječima, ali je smisao bio isti, u Slavonskom Brodu, u društvu šefa Mosta, Bože Petrova, prigovorila županijska vijećnica, Ružica Vukovac. Ako itko u hrvatskoj politici zna tužnu priču o mukama hrvatskih stočara, ona zna. Odrasla je u obitelji koja je imala stado krava (u Velikoj Kopanici), bavila se proizvodnjom mlijeka i zna što su žuljevi na rukama.

Bilo je zločestih komentara na njenu rečenicu kako je u Hrvatski sabor došla iz štale (jer, zaboga u Saboru sve miriše od finog svijeta), mada žena jako dobro zna što su gumene čizme, što su vile, što slama, a što sijeno, što kravlja balega. I kako se muzu krave, mada su u ovoj zemlji puno više na cijeni oni koji muzu narod.

Usred afere s poljskim goveđim kebabom koji se našao i pred samim vratima ministra poljoprivrede Tolušića, u njegovu rodnom gradu, Ružica Vukovac upozorila je kako upravo iz tog ministarstva ucjenjuju općinske načelnike na istoku Hrvatske gdje se nalaze 32 tisuće hektara u vlasništvu države, da poljoprivredno zemljište sljedećih 50 godina prepuste na raspolaganje novim koncesionarima, stranim tvrtkama.

Možda je to model da se oslobodimo silnog uvoza mesa, mlijeka, povrća: na našoj, hrvatskoj zemlji, sve to proizvodit će stranci. Jer naš je seljak glup i neobrazovan, ne razlikuje kelj od kupusa, ovcu od koze, pšenicu od raži. Njegovo je da bude kmet. Sluša stranog gospodara, sadi što mu ovaj kaže, uzgaja ono što on odluči, sije i žanje kako strani gazda veli. Uvozit ćemo sami od sebe, a kad to činimo, to je onda sto posto domaće, sve što se proizvede na zemlji stranog koncesionara, bit će domaće. Kao ono s domaćih farmi na čije domjenke tako radio navraća ministar Tolušić i njegova svita.

Prošle godine je objavljeno kao smo u 2017. uvezli 104.000 tona mesa, što nas je koštalo 261 milijun eura. Zamislite da je taj novac ostao u Hrvatskoj, u rukama hrvatskih seljaka. Kažu da je prošle, 2018. godine, stanje još gore. Ni u ovoj nam se ne piše ništa bolje. Zato je valjda i odlučeno da zemlju ustupimo strancima, jer se pokazalo da nismo u stanju sami se prehraniti. A mi ćemo se, umjesto sjetve pšenice, kukuruza ili repe, uzgoja goveda, svinja ili ovaca, baviti proizvodnjom iPhonea, borbenih zrakoplova F16 i preteći Elona Muska i njegov SpaceX program.

Tako nam se više neće događati da se meso sumnjivog poljskog proizvođača, goveđeg kebaba, kao u kakvoj crnoj komediji, nađe u rodnom mjestu ministra poljoprivrede Tolušića. Pa kad smo se već vratili na kebab, možda ne bi loše bilo da brodski župan Danijel Marušić, pozove svog stranačkog kolegu, Tomislava Tolušića, ne na doručak s hrvatskih farmi, već na kebab u nekoj od prodavaonica brze hrane u županiji, kako bi porazgovarali na kojoj bi se ugašenoj farmi mogao početi proizvoditi, recimo, mobitel bolji od iPhonea.

Korist od te posjete bila bi dvostruka: em bismo, umjesto smrdljive farme dobili green field investiciju, em bi narod - vidjevši Tolušića kako masti brke poljskim kebabom – bio sto posto siguran da su priče o zagađenom mesu u Hrvatskoj, obična novinarska patka. I to ne patka iz uvoza, već naša, domaćih novinara.