Na dva, ponekad i tri mjesta, u gustom rasporedu premijerovih dnevnih obveza, na aplikaciji TDL (To Do List) nalazi se tajanstvena kratica P.T. Samo šef kabineta i tajnica njegova ureda znaju da to znači Private Time, vrijeme kada premijer malo odrijema, resetira živce i misli, opusti mišiće i stiša adrenalin. To P. T. u premijerovu kabinetu izgovara se pst, na način da kažiprst bude preko usnica. Treba biti miran i tih jer u gustom itinereru P.T. je  napisan boldom, kao P.T. Dug je premijerov dan, od jutra do večeri, ponekad zahvati i dio noći, pa bez predaha, kratkog vremena za odmor, čovjek bi se slomio.

Ali premijer, bez obzira na P.T., malo kad zadrijema, još rjeđe zaspi. Obično sjedne za računalo i pregleda portale. Mora vidjeti što je tog dana bubnuo predsjednik Republike ili što je izvalio tkogod iz oporbe kako bi znao replicirati kad ga novinari spopadnu. Ili, rjeđe, stane uz prozor. Ponekad, zavali se u fotelju s knjigom u ruci. Ali uvijek u njegovu kabinetu uključen je radio. Vječna zvučna kulisa. Premijer sluša prijenos sjednice Sabora s druge strane Markova trga. Lagano ga hvata drijemež, a kako i ne bi, tko normalan može ostati budan slušajući raspravu u Saboru. Ali, premijerovu pažnju koja je već bila ozbiljno popustila odjednom privuče njemu nepoznat glas:

''Cijepljenjem sam, a odavno sam i prebolio koronavirus, dao svoj stav o tom pripravku.
Međutim, ono što je ključno, svi koji ste za ili protiv potvrda morate s ove govornice reći jasno jednu stvar – ljudi zbog vašeg stava završavaju na respiratoru. Ne smijete to u fusnoti ostaviti nevidljivo. I morate reći da cjepivo spašava ljudske živote. Može vas biti sram, sve vas koji s govornice u Saboru tu činjenicu stavljate u fusnotu''.

''Oho'', reče u pola glasa premijer. ''Ovaj odlično govori. Kapa dolje. Napokon da je netko od naših nešto pametno rekao. Svaka mu čast''.

Premijer se posve razbudio, naćulio uši i pažljivo sluša što njemu nepoznati zastupnik govori:

''Jedan od kolega je u bolnici s maskom na licu. Bez obzira na moje uvjeravanje, svom prijatelju, kolegi, kao bratu da se cijepi, zbog vas ovdje, zbog nas ovdje, to nije napravio. Ne samo on, nego i tisuće drugih. Sramite se svi vi koji negirate to. Cjepivo je rizik, ali je sto ili tisuću puta veći rizik od te proklete boleštine. Cijepljenje je rizik, ali svi oni koji misle da će bez njega proći lišo od korone, neće''.

''Bravo'', reče premijer oduševljeno i skoči iz fotelje. ''Svaka čast ovom našem zastupniku. Ni sam to ne bih bolje rekao. Sjajno, tako se govori! To su poruke naše stranke koje narod mora čuti''.

Iako mu je još ostalo pola vremena određenog za odmor, premijer odškrine vrata svog kabineta.

Zabezeknuta tajnica koja je upravo uređivala nokte, umalo padne sa stolice. Nije očekivala premijera.

''Zovite mi odmah Gordana'', zagrmi premijer.

''Lauca?'', upita zbunjeno tajnica.

''Ma kakvog Lauca, dovraga. Ne želim više ni čuti za njega. Jandrokovića, zovite Jandrokovića''.

''Ali premijeru, čeka vas ministara zdravstva. Već je sat vremena ovdje''.

''Neka čeka i dalje, zovite mi prvo Gordana''.

Za nekoliko trenutaka premijer u slušalici čuje glas predsjednika Sabora: ''Molim šefe''.

''Hajde, pošalji mi odmah onog našeg što je ovaj čas tako lijepo govorio i potrebi cijepljenja. Svaka čast. Želim mu osobno zahvaliti. Čak možda i ponuditi mjesto državnog tajnika ili pomoćnika ministra. Sjajno je govorio''.

''Ali šefe, nije on…''

''Čuješ što ti govorim?! Ne zanima me dalje. Pošalji ga smjesta''.

''Ali šefe…''.

Premijer ljutito spusti slušalicu. Taj Gordan stalno nešto mudruje. Lijepo mu je rekao da pošalje onog zastupnika koji je tako snažno agitirao za cijepljenje. A on, mudruje.

Za nekoliko minuta tajnica otvara vrata premijerovog kabineta.

''Gospodine predsjedniče Vlade, stigao je zastupnikHrvoje Zekanović. A ministar zdravstva, podsjećam, još čeka.''

''Zekanović?!'', zgromi se premijer. ''Onaj iz Suverenista?''.

''Da gospodine predsjedniče Vlade. Rekli ste Gordanu da vam ga pošalje. I stigao je.''

Posve u šoku, premijer na trenutak nije znao što učiniti. Onda odlučno reče tajnici: ''Pusti mi obojicu''.

Sljedećeg trenutka ministar zdravstva i zastupnik Zekanović ulaze u premijerov kabinet. Premijer im rukom pokazuje da sjednu.

''Jesi li čuo Vili što je zastupnik Zekanović maloprije govorio u Saboru. Za razliku od ostalih Suverenista javno je priznao kako se cijepio. I oštro osudio one koji to nisu. Što kažeš na to, Vili?''.

''Bit ću potpuno iskren, premijeru. Tako teške nuspojave cijepljenja još nismo zabilježili''.