ŽIVE li premijer Andrej Plenković i Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske u istoj državi? Pitanje je logično: ako obojica žive u Hrvatskoj kako je moguće da o jednoj njenoj regiji – Slavoniji – misle toliko različito?

Dok premijer tijekom posljednje posjete Slavoniji, 21. travnja (Požega, Slavonski Brod) Slavoniju vidi kao prostor kojem treba tek mala državna pomoć da bi procvjetala, a lokalni ga HDZ-ovci uvjeravaju da stanje ovdje nije ni približno kataklizmičko, kakvim ga opisuju mediji, dan kasnije Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske smatra kako su prilike u Slavoniji više nego alarmantne i gore nego što to prikazuju mediji. Upravo zbog toga ove godine sindikati će svoj središnji prvosvibanjski skup, održati u Slavonskom Brodu, drugom gradu po veličinu u Slavoniji.

Premijeru i ministrima, osobito sada kada se Vlada zatresla, kada im treba mir i koncentracija kako obraniti ministra financija Zdravka Marića i ministricu gospodarstva Martinu Dalić i kako sačuvati Vladu od pada, nipošto ne treba da im netko prducka i serucka pod prozorima.

Novosel kaže, a tko u to sumnja svakoga dana može provjeriti u 13 sati na autobusnom kolodvoru u Slavonskom Brodu, kako ljudi i dalje napuštaju Slavoniju, iz dana u dan povećavajući onaj zastrašujući broj od 200 tisuća ljudi koji su, trbuhom za kruhom, otišli iz Hrvatske, ponajviše iz Slavonije. Svakoga radnog dana, u 13 sati, s brodskog autobusnog kolodvora, kreće autobus u Dortmund, s bar 30-ak ljudi koji u Hrvatskoj ne vide svoju perspektivu.

Da je sutra radni dan, a ne prvi svibnja, Praznik rada, onih 700 sindikalaca koji će vlakom iz Zagreba doći u Slavonski Brod - da bi ondje, zajedno sa svima koji će im se pridružiti, upozorili na stanje u kakvom je Slavonija – sreli bi se s putnicima autobusa za Dortmund. I mogli bi im mahnuti i reći zbogom. Sindikalni skup u Slavonskom Brodu njima ni malo neće pomoći. Kao što neće pomoći ni drugim putnicima autobusa, koji ne samo iz Slavonskog Broda, ne samo iz Slavonije već iz cijele Hrvatske, odlaze put Njemačke, Irske, Kanade, Australije, Novog Zelanda… Što dalje to bolje.

No, zašto su ljuti hrvatski sindikati, svjesni stanja u kojem se zemlja nalazi, odlučili svoj središnji prvomajski skup održati upravo u Slavonskom Brodu? Zašto to nisu učinili u Zagrebu, gdje bi ih se bolje čulo, jer je Maksimir puno bliže Banskim dvorima od Brodske tvrđave? Zar je moguće da je prvomajski radnički grah – najviše što sindikat može ponuditi svom članstvu i što je glavni razlog prvomajskog okupljanja radnika – toliko bolji u Slavonskom Brodu, od onog u Maksimiru?

Ili se to naš borbeni sindikat, odlučan u borbi za radnička prava skoro koliko i u prikupljanju sindikalne članarine, od koje odlično žive njihovi vođe (čak toliko dobro da jedan sindikalni šef za putovanja u inozemstvo u zrakoplovima isključivo putuje biznis klasom), malo maknuo iz Zagreba da ne bi smetao premijeru i njegovim ministrima. Jer na tim prvomajskim prosvjedima, radnička klasa zna biti vrlo nezgodna. Osobito kad onako žestoko zagrmi, sat dva nakon konzumiranja nekoliko porcija onog tradicionalnog, prvomajskog radničkog graha.

A premijeru i ministrima, osobito sada kada se Vlada zatresla, kada im treba mir i koncentracija kako obraniti ministra financija Zdravka Marića i ministricu gospodarstva Martinu Dalić i kako sačuvati Vladu od pada, nipošto ne treba da im netko prducka i serucka pod prozorima. I zato, mudro je radnički prosvjed, sve one vjetrove izazvane radničkim grahom, maknuti što dalje, jer Maksimir, koliko god udaljen od Banskih dvora bio, ipak remeti Vladin mir. Brodska tvrđava, zasada, dovoljno je daleko. A i ono što slijedi poslije graha, neće toliko vonjati, jer u Brodu ionako vonja iz susjedne rafinerije, pa prdeže nitko neće ni osjetiti. Ublažit će ih smrad iz rafinerije.

Naši revolucionarni sindikati, uvijek na braniku radničkih prava, tako su ove godine dislocirali prvomajski prosvjed i premjestili ga u Slavonski Brod. Vidjet ćemo sutra kako će to izgledati, a za koji dan i kakve je rezultate polučilo. Ali važno je da se prosvjed maknuo iz Zagreba. Dogodine će ga, sigurni smo, naši borbeni sindikati pomaknuti još dalje. Možda u Dublin, možda u Salzburg ili Dortmund.

Krenu li u Dortmund, neka svoj konvoj priključe onom autobusu što u 13 sati s brodskog autobusnog kolodvora kreće s 30-ak putnika. A za tu prigodu, odlučan i angažiran kakav već jest, sindikat bi mogao dogovoriti da umjesto u 13, sati, taj autobus - kako bi odlučno upozorili Vladu na stanje u Slavoniji – krene u 5 do 12.