KAO i svake godine, tako je i ove došao zadnji školski dan. Danas kad se zadnji put oglasilo školsko zvono u ovoj školskoj godini djeca su ga s radošću dočekala. Slično kada sudac jedne utakmice označi kraj posljednjim zviždukom. S posljednjim zvonom vrata školskih učionica ispratila su učenike na zasluženi odmor. Rijetki su oni koji će naknadno posjećivati učionice kako bi ispravili nedovoljne ocjene. Znamo da naša djeca na kraju svake školske godine imaju izuzetan uspjeh. Neki svojom zaslugom, a neki zaslugom učitelja koji su „laki“ na ocjenama. Ali bilo kako bilo, djeca idu na odmor od učenja, ranog ustajanja, od učitelja, od svih ispita. Isto tako, učitelji će odmoriti od djece, a svakako i od roditelja koji su redovno dolazili na informacije s tvrdnjom kako su njihova djeca najbolja. Odmorit će svi jedni od drugih. 

Zadnji dani škole su najdraži. Oni koji nisu uspjeli imati planiranu ocjenu, u zadnjim danima nalaze načina kako doći do bolje ocjene. Obično u tome uspijevaju. Malo njihove upornosti, malo učiteljskih emocija, i eto ocjene. Ali ocjene su samo trenutni brojevi koje za neko vrijeme svi zaboravimo. Daleko je bitnije ono što se ponese iz školskih učionica – znanje i odgoj. 

Dječji su osjećaji pomiješani. Tužni su jer se rastaju od svojih prijatelja i učitelja s kojima su proveli nekoliko godina. S druge strane, učenici su uzbuđeni jer ih očekuje dugi ljetni odmor koji će ipak proći jednako brzo kao i svaki prethodni. Uzbuđeni su i zbog svih onih novih avantura koje su pred njima, upisa u srednje škole ili na fakultete.

Dok djeca budu odmarala od škole i učitelja, i učitelji od njih, roditelji bi trebali isto raditi s djecom kako su radili dok su njihova djeca bila u učionicama. Država ima zadaću da kroz sustav obrazovanja uči i odgaja djecu. Škole su dobile povjerenje društva da preuzmu jedan dio roditeljskih obaveza prema djeci. Možemo biti uglavnom zadovoljni s relativno uređenim obrazovnim sustavom. Ali učenje i odgoj ne počinju u školi. Učenje i odgoj ne završavaju završetkom škole. Učenje i odgoj traju. 

Roditelji trebaju imati na umu da djeca brzo rastu, često usvajaju važne životne navike ili ideje bez znanja roditelja. Zato je potrebno da se svaki roditelj aktivno uključi u odgoj i učenje djece. Posebno u danima bez školskih obaveza, djeca ne smiju biti prepuštena sama sebi i bez kontrole. Dva ili tri mjeseca bez školskih obaveza za neku djecu može biti pogubno. 

Obrazovanje bez kućnog odgoja ne može biti potpuno. Jer samo roditeljski odgoj oplemenjuje dušu i pruža emotivnu potporu na putu koji se život zove. A najbolje što čovjek može ostaviti iza sebe je odgojeno dijete. 

O roditeljima će ovisiti kakva će biti djeca. Hoće li biti djeca kojom će se ponositi, ili će biti oni kojih će se stidjeti?

Samo ono dijete koje je usmjereno i podržano od roditelja može biti uzoran učenik i u školi, a sutra i uzoran građanin našeg društva. Djeca su često samo ogledalo svojih roditelja.