AKO ćemo neko mjesto nazvati gradom, onda bi to mjesto trebalo biti bogato, s lijepo uređenim ulicama, tržnicama, parkovima, cestama i ostalim sadržajima koje jednom mjestu daju titulu grada. Ono što je možda najbitnije za vizualnu ljepotu jednog grada jest sami njegov centar. Gradovi koji žele biti prepoznatljivi i o čijoj će se ljepoti pričati, trebaju imati lijepo uređene trgove i pješačke zone. Trgovi i pješačke zone trebali bi predstavljati srce jedne urbane sredine, odnosno, grada. To su prostori uglavnom namijenjeni okupljanjima, druženju i slobodnom kretanju stanovnika i posjetitelja. I sami smo nebrojeno puta posjećivali gradove i vidjeli kako pješačke zone oslikavaju čitav spektar stilova u arhitekturi jednoga grada. Posjetom takvim mjestima puno toga možemo iščitati i o samom gradu. Pješačke zone i trgovi su samo ogledalo i slika jednog grada.

Danas vidimo kako se u većim gradovima pješačke zone sve više cijene i uređuju. To je samo reakcija na sve veće povećanje automobila koji, osim što zagađuju zrak, zauzimaju i veći prostor prilikom parkiranja. Istovremeno, pješaci u centru grada nisu najsigurniji pored tih automobila. Svaka ozbiljnija lokalna sredina pobrinut će se da uži centar grada ima što ljepši izgled, a sve s ciljem boljeg i ugodnijeg života stanovnika kao i posjetitelja, odnosno, kako bi kultura življenja bila na većem nivou. Ali za kulturu življenja nije dovoljno imati samo lijepo uređene trgove ili pješačke zone. Za kulturu življenja potrebni su i ljudi. Ne bacamo smeće gdje stignemo, ne vozimo bicikl po korzu, ne lomimo klupe u parkovima, ne parkiramo gdje stignemo, ne vozimo po pješačkoj zoni, ako imamo ugostiteljske objekte u pješačkoj zoni robu preuzimamo na mjestima dozvoljenim za to,... I puno još toga.

Ako sve ovo radimo, a često radimo, onda je jedno sigurno – nismo sposobni, a ni zreli za život u zajednici, ali ni za život u centru grada.

Uljepšavanje, to jest, rekonstrukcija i postizanje veće funkcionalnosti Starčevićeve i Zajčeve ulice u Slavonskom Brodu, napokon su završene. Urbana sredina Slavonskog Broda dobila je jednu modernu pješačku oazu. Da bi ove ulice ostale lijepe, uredne i čiste, nužno je bilo riješiti se svega onoga što je u njima bilo loše prije godinu i nešto više dana. Još se sjećamo koliko je automobila u samo jednom satu prometovalo tim ulicama, koliko je bilo dostavnih kamiona od deset i više tona, koji su zbog pet kilograma šampinjona dolazili ispred lokala. I kada se nije imalo gdje parkirati, postojao je izlaz – Zajčeva ili Starčevićeva, i to besplatno. Vjerujemo kako je ovome došao kraj.

Ali je neshvatljivo i neprihvatljivo da redar mora fizički štititi ulazak automobilima i dostavnim službama u pješačku zonu. Ako ne znamo što je kultura življenja bar trebamo znati kako je život ili rad u pješačkim zonama stvar izbora. Izbor koji nosi privilegije, ali i obveze odnosno drukčija pravila igre no u drugim dijelovima grada. Ako smo već to izabrali, onda postoje i pravila kojih se trebamo pridržavati.

Pješačke zone nisu samo prolazi za pješake između ulica. One su puno više od toga. One nude vitalni prostor za zajednicu. To su mjesta kulture, susreta i odmora, a nikako mjesta kamiona i masnih auta. Gradovi, ali i građani koji prepoznaju važnost ovih prostora i ulažu u njihovo očuvanje, ne samo da poboljšavaju kulturu življenja, već i grade prepoznatljiv imidž, a samim time privlače posjetitelje koji će osjetiti duh zajednice, a ne smrad prerađenog ulja masnih automobila i kamiona.