JOŠ jedna godina polako zatvara svoja vrata. Dok kazaljke odbrojavaju zadnje dane prosinca, mnogi od nas se osvrću na proteklih dvanaest mjeseci. U svemu tome pokušavamo pronaći smisao u onome što nas je snašlo.

Što smo naučili novo, a što izgubili? Na kraju, što smo uopće dobili. Možemo opet kazati da je bilo što je bilo, i da je prošlo. Uzaludno je kukati za nečim, pisati žalosne osvrte za godinu koja prolazi. Ništa u ovoj godini nije bilo slučajno, sve što je bilo, pa i ono kaotično, bilo je neizbježno.

Ono što će obilježiti kraj ove godine jesu još jedni izbori u Lijepoj Našoj, gdje će osam kandidata tražiti svoj put prema Pantovčaku. Ovaj put možda najsiromašnija ponuda, a kampanja jalova i bezlična. Pobjedniku ili pobjednici ovih izbora bit će dobro, a nama ostaje isto, a možda i gore.

Kao i svaka godina, pa tako i ova, bila je puna uspona i padova, kako društvenih tako i osobnih. Nije se samo nama puno toga događalo. Čak i onoj najzaštićenijoj sorti – političarima, puno se toga događalo. Neki su padali, a neki vještom političkom trgovinom došli na mjesta o kojima su samo mogli sanjati.

Kao što je nekima od nas rođenje djeteta donijelo radost novog početka, novu ljubav, tako je i pojedinim političarima svanuo dan. Za razliku od novorođenog djeteta, političari su za tu svoju ljubav jeftino su prodali same sebe. Ništa drugačije neće biti niti u narednoj godini.

Na onom svjetskom polju, ova godina je bila puna izazova koji su nas posjetili na krhkost mira, ali i na ljudsku slabost. Ratovi u Ukrajini, Siriji, Jemenu, Libanonu, a posebno onaj u Palestini, postali su svakodnevica. Takve vijesti nas više i ne pogađaju. Ostaje nam nada da će svako zlo u narednoj godini prestati. Ali isto tako nije isključeno da cijeli svijet postane bojišnica. Oružje u ovoj godini nije odavno tako zveckalo, a njegov zveket se čuje sve dalje i dalje. Onda se s pravom pitamo – kakvu budućnost gradimo?

Mi kao pojedinci, možda smo naučili cijeniti ono što imamo, ali to mogu samo rijetki. Rijetki su i oni koji su naučili kako je provedeno vrijeme s obitelji i prijateljima ono najdragocjenije vrijeme. Samo oni koji su bili bolesni, razumjeli su blagodat zdravlja. Vjerujem, bilo je i onih kojima su male stvari učinile život vedrijim. Nekad samo jedna šalica kave ili osmijeh mogu učiniti život vedrijima.

S ulaskom u narednu godinu ne možemo sa sigurnošću znati što nas čeka. Ako to ne možemo znati, možemo bar znati kako dočekati sve to što dolazi.

Na kraju smo još jedne godine, i tko se uopće sjeća što je sve sebi, a i drugima obećao. Ipak, mnogi neće odustati od svojih želja i planova. Mnogi će obećati sebi da će početi trenirati, ali od nekog ponedjeljka. Neki će se zakleti da će se organizirati na svim poljima, ali će pričekati dok pronađu planer.

Bit će i onih koji će trošiti manje. Obećat će sebi kako će samo kupovati stvari na sniženju, jer je to prava ušteda.

Godina iza nas? Pa, bila je… Zanimljiva. Ali ne ponovila se.