NOĆ muzeja, vjerujem, i ove godine nije razočarala svoju publiku. Pod ovogodišnjim motom „muzeji su važni“, diljem naše zemlje galerije i muzeji su otvorili svoja vrata. Razni događaji posjetiteljima su bili dostupni besplatno. Tako je i Spomen galerija Ivana Meštrovića u Vrpolju bila domaćin prekrasnog sadržaja prepoznatog od strane brojnih posjetitelja.

Magične Meštovićeve skulpture su dobile neki drugačiji 'sjaj', postale su nam prijatelji s kojima smo mogli nesmetano uživati satima. Promatrajući ih, mogli smo uočiti sve što nismo ranije dok je „domaća“ atmosfera u galeriji omogućila opuštanje, ali i nezaboravni užitak. Okrjepa uz vino, rakiju i kiflice, „šokački“ i domaćinski simpatično. Zaista, prekrasna večer koja će ostati zapamćena kao mio događaj za početak godine.

Program je započeo riječima dobrodošlice ravnateljice Suzane Bilić Vardić koja svoju radost nije skrivala čitavu večer kao ni zaposlenica Katica Funarić. Angažman ovih  žena, briga, animacija publike, ljubaznost, čitav program i organizacija koja je dokazala naposljetku da je moguće oživjeti još jednom hvalevrijedan prostor i djela Ivana Meštrovića čak i sadržajima koji uvijek mogu imati indirektne veze s našim velikim umjetnikom, a ni ne moraju ako nismo maštoviti i produktivni, ako umjetnost ograničavamo samo na jedan prostor i vrijeme gledajući iz perspektive prolaznika koji će sve uskoro zaboraviti.

Nakon riječi ravnateljice, posjetitelji su se mogli posvetiti predstavljanju knjiga Zvonimira Toldija: „Aoj, moja šarena olovko“ i „Nije bilo triput“. Osim samoga autora, o knjizi su govorili Josip Perčević i Dunja Vanić. Ispreplićući svoje misli i zaključke o knjizi i čitajući njezine dijelove, Dunja Vanić i Zvonimir Toldi željeli su približiti sadržaj, ali i zabaviti razdraganu, veselu publiku.

Predah od čitanja, ali i novu 'dozu' humora posjetitelji su dobili dva puta zahvaljujući monolozima Zvonimira Toldija u izvedbi nenadmašne Eve Janeš. Ova pučka glumica nasmijala je oduševljenu publiku čiji smijeh je u noćne sate ispunio prostor Galerije.

Potom je uslijedila pauza nakon koje je u Galeriju počelo dolaziti još publike jer ono što je bilo zamišljeno za 21 sat bio je koncert ženskog vokalnog sastava „Ad astra“ iz Slavonskog Broda (voditeljica Jasna Stajić), ujedno je to njihov prvi koncert u Galeriji u Vrpolju.

Prekrasan program, nedostupan u pisanom obliku publici s razlogom kako bi neopterećeno pratila, iznenađena nagradila ovacijama, bio je sačinjen od različitih kompozicija različitih vrsta glazbe izvođene a cappella, ali i uz pratnju flaute i klavijature.

Koncert je započeo Mozartovom kompozicijom Laudate Dominum, a završio bisom - još jednim izvođenjem pjesme Naranča (koja se nalazi na albumu Putokaza - Treća zemlja). Ave Maria (Caccini/Vavilov), Moja posljednja i prva ljubavi (koju izvorno izvodi Tereza Kesovija), Tebe tražim Bože moj, Eleno kerko, Thank you for the music (izvorno izvodila grupa Abba), Šokačko kolo - samo su neke od skladbi kojom su ove glazbenice ispunile gotovo sat u Galeriji.

Naposljetku, ostalo je još prikazivanje dokumentarnih filmova o životu i djelu Ivana Meštrovića za 140. godišnjicu rođenja velikog umjetnika, čemu se moja malenkost nije mogla pridružiti, ali vjerujem da je bilo jednako interesantno, ali i edukativno.

Sve u svemu, došao je red na pisanje konačnih dojmova. Bez suvišnih riječi mogu samo napisati: želim doći ponovo jer kao što je ravnateljica rekla: „U Spomen galeriju nitko ne dolazi samo jednom, svi se ponovo vrate!“.