"Čini mi se da su u problemima, možda bih im trebao pomoći?", prisjeti se Bill članka u "Financial Timesu" o padu kreditnog rejtinga Kroejše, kolapsu gospodarstva i uhapšenim političarima.
"Svakako ću im pomoći s kojim milijunčićem!", odluči prisjetivši se i poljoprivrednog proizvođača Željka Mavrovića kojega je njegova fondacija nagradila i istaknula kao primjer uzornog eko-gospodarstva.
You never give me your money You only give me your funny paper and in the middle of negotiations you break down "You Never Give Me Your Money" (Lennon&Macartney)
Naši veledostojnici imaju fetiš. Njihov je fetiš strana ili tuđa lova. Kreditno zaduživanje i strana ulaganja vjerojatno su najviše zloupotrebljavane mantre. Nije da ne bi htjeli i našu domaću lovu ali im ovdje više nitko ne vjeruje i ne daje ništa osim onoga što nam zakonski otmu. Često je korisno kod ekonomskih pitanja spustiti problem na razinu obitelji te zdravorazumski promisliti kako bi obitelj reagirala u sličnoj situaciji. Dakle, bjesomučno ste peglali kartice i zadužili se znatno preko svojih primanja. Na svim ste bankovnim računima daleko premašili minus. Vjerojatno ćete prvo pokušati više raditi i smanjiti potrošnju na samo najnužnije a za "ne daj bože" ostaviti posuđivanje kod banaka, lihvara, roditelja, rodbine ili prijatelja. Ipak ne? Radije ćete se odlučiti za ovu drugu opciju. No dobro, mada su nekada takve ljude u nas zvali "grebatori" ili "gotovani".
Iako mnogi ekonomski stručnjaci spore oko kumulativnih posljedica stranih ulaganja, naši političari ih redovito navode kao konačnu i definitivnu slamku spasa, čarobni štapić koji će nas konačno odvesti u svijet blagostanja. Stoji tvrdnja: nedovoljno smo radili, previše trošili, rasipali na gluposti i sada smo spremni prihvatiti novac nekoga tko je vrijedno radio, štedio, mudro gospodario i voljan nam je rado prepustiti dio svog bogatstva kako bi mu pokazali da ćemo bolje upravljati njegovim nego što smo sa svojim novcem.
No strana ulaganja ne idu baš po tom scenariju.FDI (foreign direct investment) ili izravna strana ulaganja imaju više oblika:
brownfield investicije (investicije u postojeća poduzeća, preuzimanje udjela) -prodaja obiteljskog srebra,
greenfield investicije (investicije u livadu odnosno izgradnja novih postrojenja) -drugi će nas razvijati,
joint venture (zajednička ulaganja - u ovom slučaju stranih i domaćih partnera) svi često popraćenitransferom tehnologije (znanja) i"know-how"-a.
Spomenimo tu ieuropske fondove -imam svečanu večeru s uglađenim prijateljima ali sam morao pozvati siromašnog rođaka pa sam mu dao nešto love da se ošiša, sredi, uljudi i dotjera kako me ne bi sramotio; i
donacije-naslijedio sam bogatog strica iz Amerike za kojeg nisam ni znao.
Kako neki naši sugrađani razmišljaju o stranim ulaganjima (npr. prodaja tvrtki strancima) trebalo bi njih pitati ali pogledajmo kako je donedavno sve bilo bajno:
TEP JE ODLIČAN PRIMJER SVIMA
Kako stojimo sa stranim ulaganjima pogledajte ovdje (uočite i Kosovo):
Kako god bilo, vrijeme je darivanja i lijepih želja pa se i mi malo prepustimo maštanju. Pustimo strana ulaganja i odmah se prebacimo na nepovratne i stoga još slađe donacije. Mašta može svašta.
Jednoga prijepodneva nakon uobičajene umirovljeničke šetnjeBill iMelinda Gates, mladi umirovljenici i filantropi vratiše se u svoj skromni dom u okolici Seattlea. I dok Melinda najavi Billu kako ide završiti grah s buncekom ovaj odsutno kimne glavom i pođe ka svojoj radnoj sobi opremljenom svim čudima računalne tehnologije i brzom Internet vezom. Klima u državi Washington u ovo doba godine izuzetno je surova i Bill se sa sjetom prisjeti svog nedavnog ljetovanja i krstarenja po Jadranu.
"Divna zemlja", uzdahnu Bill sjedajući za računalo dok mu se pred očima vraćahu slike dalmatinskih otoka, toplog sunca, čistog plavog mora i bujnih Hrvatica.
"Čini mi se da su u problemima, možda bih im trebao pomoći?", prisjeti se Bill članka u "Financial Timesu" o padu kreditnog rejtinga Kroejše, kolapsu gospodarstva i uhapšenim političarima.
"Svakako ću im pomoći s kojim milijunčićem!", odluči prisjetivši se i poljoprivrednog proizvođača Željka Mavrovića kojega je njegova fondacija nagradila i istaknula kao primjer uzornog eko-gospodarstva.
"Champ je pravi! Moram vidjeti u kojem dijelu Hrvatske on djeluje. Investirati ću tamo, ma što investirati - poklonit ću im!". Otvorivši Excel pronađe u popisu nagrađenih adresu Mavrovićevog imanja: Slobostina, Pozega, Slavonia, Croatia.
"Baš da vidim gdje je ta Slavonia?", automatizmom ukuca pojam u Google Maps te se odmah naljuti: "Moram otpustiti tog glupana Stevea! Vidi kako nas Google gazi. Zašto i mi nemamo takvo što?", zapiše si u rokovnik crvenim ime svog nasljednika na mjestu CEO-a Stevea Ballmera. Prebacivši na satelitski prikaz shvati da se radi o ravničarskom kraju, punom zelenila i idealnom za eko-proizvodnju što mu je postala opsesija u posljednje vrijeme.
"Odlično. Da vidimo što kaže Google?", opet se naježi na činjenicu da ni sam ne koristi Microsoftov Bing. "Uf, taj Steve. Trebao sam ih kupiti dok su još bili u garaži."
Pokuša s nekoliko pojmova:
Invest in Slavonia
među hrpom bezvrijednih rezultata naiđe na:
još malo pogleda po siteu www.slavonija.hr ali ne nađe ništa razumljivo niti korisno. "Užasan dizajn a i sve mi je to totalno nerazumljivo i nepregledno", pomisli on dok mu na drugom ekranu gdje je još uvijek bio otvoren Google Maps pozornost privuče veliki natpis "Bosanski Brod". Inteligentan kakav je, ipak odluči malo zumirati kartu na kojoj je trebala biti Slavonija jer mu se ovo ime učini više vezano za Bosnu nego za Slavoniju. Zumirajući još jedanput-dvaput shvati da tu postoji neki grad Slavonski Brod koji je u biti puno veći od Bosanskog Broda te ga u tom trenu malo i prođe ljutnja prema Steveu: "I ovaj google izbacuje svakakve gluposti!".
Pokuša još s pojmom:
Slavonia chamber
te tu na 5-tom mjestu pronađe stranice naše županijske/gradske obrtničke komore.
"OK, obrtnici su olrajt ali ja sam htio nešto malo jače", kliknuvši na "Business Info" i "Internet links" dobije žalosnu "HTTP Error 404 - File or directory not found." poruku. No tko radi taj i griješi.
Iako je čistom slučajnošću došao do imena grada Slavonski Brod, zatim ukuca:
Invest in Slavonski Brod
Ništa, samo hrpa nevezanih gluposti. Zatim proba sa:
Slavonski Brod Investment
te mu se na prvom mjestu prikaže stranica Razvojne-agencije Brod s obavijesti o nekakvom skupu vezanom za investicije ali ništa njemu razumljivo niti upotrebljivo. Pogleda na drugi rezultat a kad tamo ponovo taj Bosanski Brod i njihova stranica na engleskom s mogućnostima ulaganja u taj grad.
http://www.nerda.ba/mir/mirnerda.php?o=bosanskibrod&j=ENG
"
Neću sada Bosnu, za njih imam drugi plan. Htio bih baš u Hrvatsku i to u Slavoniju", razdraženo pomisli Bill unoseći novi pojam za pretragu:
Slavonski Brod chamber
Opet mu se na prva tri mjesta prikaže obrtnička komora a Hrvatska gospodarska komora tek na četvrtom tj. na petom na engleskom. "Tražio sam brodsku ili slavonsku no možda će poslužiti i hrvatska?", pomisli. No silno se razočara kada je otvorio tu stranicu jer ne nađe ništa osim adrese brodske podružnice HGK. vrati se ponovo na Google te pokuša na sljedeći link ali ko' za vraga, server www2.hgk.hr više se nije odazivao. Ne bi on bio pravi računalni šmokljan da nije odmah skužio da postoji i www.hgk.hr međutim, opet se razočara vidjevši da je to server samo sa stranicama na hrvatskom.
Iako se radi o svjetskom čovjeku, malo je poznato da se odlično služi i njemačkim. Ponovi sve pretrage na njemačkom ali rezultati su bili još porazniji.
Već očajan i pomalo umoran od traženja načina da investira u našu regiju nalakti se na stol, podboči bradu rukom te krene razmišljati o pojmovima koje bi još mogao upotrijebiti za pretragu ali u taj (zao) čas začuje zov supruge Melinde: "Bille, ručak je gotov. Nemoj da se grah hladi. Požuri!". Kako se radilo o njegovom omiljenom čušpajzu, Bill energično klikne na "Shutdown" i pođe na objed potpuno zaboravivši na donacije, investicije, Kroejšju i Slavoniju.
