Je li moguće da u moru ROP-ova, strategija i silnih planova za razvoj Slavonskog Broda nema bar deklarativnih pamfleta koji bi predviđali razvoj gradske mrežne infrastrukture?
I can feel it coming
in the air tonight,
Oh Lord
I've been waiting for this moment,
all my life,
Oh Lord
Can you feel it coming
in the air tonight,
Oh Lord, Oh Lord
Phil Collins,
In The Air Tonight
Neposredno prije prošlih lokalnih izbora, kontaktirala me mladež jedne stranke kako bi razmotrili je li moguće, uz relativno ograničen budžet, osigurati besplatan Internet za građane Slavonskog Broda. Trebao je to biti njihov doprinos predizbornom programu stranke, no međutim, zbog ograničenog budžeta, brzo sam ih odgovorio od te ideje. Sjećam se kako sam rekao kako će biti kontraproduktivno, u gospodarski teškim vremenima, tražiti nešto što je, na prvi pogled, svojevrsni luksuz. Nadao sam se tada, kako će pobjednici na izborima učinit sve kako bi potaknuli posrnulo gospodarstvo pa će nakon toga biti puno lakše „progurati" ideju o besplatnom Internetu. Vidjevši poslije kako se višestruko veća sredstva spaljuju u nekoliko sekundi, sjetio sam se te ideje te činjenice kako je Brod svojim građanima mogao davno osigurati besplatni bežični Internet. Mladi su pokazali što im treba, kako pametno i korisno utrošiti sredstva te dokazali kako su znatno zreliji od starijih i iskusnijih koji ih vode. Besplatni bežični pristup Internetu u nekom gradu krije nekoliko bitnih pitanja na koja treba odgovoriti:
· ravnopravnost
· pravna pitanja i infrastruktura
· pouzdanost
· sigurnost
Svi bi građani trebali imati isti tretman pa je nužno pokriti cijeli grad signalom podjednake kvalitete. Istini za volju, rijetki gradovi imaju 100% pokrivenost pa možda to ne treba zahtijevati niti za Brod. Na primjer, grad Rijeka, koji je među prvima krenulo u izgradnju gradske bežične mreže, nakon gotovo 5 godina, bežičnim signalom pokriven je uglavnom širi centar grada. Osim Korza, osigurano je pokrivanje signalom strateških (turističkih) točki, gdje se okuplja i zadržava veći broj ljudi. Nakon Rijeke, Varaždina i Koprivnice, slične su projekte realizirali u Zagrebu, Splitu, Zadru i Šibeniku. Ipak, kada bi postavili kvalitetne bežične pristupne točke s radijusom prostiranja upotrebljivog signala od 500m, za Brod koji ima površinu od oko 50km2, bilo bi potrebno oko 60-tak uređaja. Pojedini su gradovi krenuli sa skromnim sredstvima (50 000 kn) i desetak pristupnih točki, dok su se u drugim slučajevima osigurala znatno veća sredstva (više od 500 000 kn).
Kada bi se pronašla sredstva za 60-tak uređaja s odgovarajućim antenama, trebalo bi pronaći i odgovarajuće lokacije za te uređaje te bi svaki od njih morao biti vezan na gradsku računalnu mrežu. Postavlja se pitanje vlasništva i dozvola za pojedina mjesta gdje bi se te uređaje postavilo. Također, pojavljuje se i problem povezanosti svakog od tih mjesta s gradskom računalnom mrežom. Kako bi se uopće uspostavila takva mreža, grad bi morao biti vlasnik distribucijsko-telekomunikacijskih kanala (DTK) kao što je to slučaj u Varaždinu i drugim gradovima koji operaterima naplaćuju korištenje DTK-a. Je li i u Brodu takva situacija? U Rijeci se po cijelom gradu razvode optički (svjetlovodni) kabeli gradske računalno-komunikacijske mreže kako bi što prije ostvarili svoj cilj: Rijeka – digitalni / inteligentni grad. Bez kvalitetno izvedene svjetlovodne mreže, koja je temelj digitalizacije gradova, ne može se izvesti ni kvalitetna bežična mreža, ni prelazak u inteligentni grad.
http://www.inova2006.hr/news/dig-int.doc
http://cuc.carnet.hr/2010/dokumenti?dm_document_id=76&dm_dnl=1
Je li moguće da u moru ROP-ova, strategija i silnih planova za razvoj Slavonskog Broda nema sličnih, bar deklarativnih, pamfleta, ako već nema realizacije?
Uz pretpostavku kako su prethodni problemi riješeni, posebna bi se pozornost trebala iskazati problemu pouzdanosti takve mreže. Dakle, unutar gradskih struktura mora postojati informatička služba sposobna rješavati sve nailazeće probleme ili bi valjalo sklopili ugovor s pouzdanom tvrtkom koja bi danonoćno bdjela nad gradskom mrežnom infrastrukturom.
Na kraju, možda i najvažniji aspekt ovakve mreže bila bi sigurnost komunikacije te uspostava posebnih pravila koja bi vrijedila za sve korisnike. Osim što bi posebna služba skrbila o sigurnosti, svakako bi se morala uvesti i određena ograničenja. U Rijeci vrijede sljedeća:
· onemogućeno korištenje P2P programa
· onemogućen pristup Internet stranicama koje se općenito smatraju nepoželjnima i neafirmativnima
· veličina datoteke dozvoljena za transfer preko HTTP-a ograničena je na 10 MB
· veličina datoteke za transfer preko FTP-a ograničena je na 5 MB
· ukupna veličina e-maila ograničena je na 3 MB
Navedene će se vrijednosti gotovo sigurno mijenjati s vremenom zbog povećane propusnosti novih komunikacijskih uređaja i tehnologija te sve jeftinijih uređaja za pohranu podataka. Primat svakako imaju internetske usluge koje pružaju razne gradske službe i poduzeća. Obzirom da je grad vlasnik mreže, slijedi njegova odgovornost za primjereno i sigurno korištenje iste. Dodatni bi problem predstavljalo praćenje korisnika i eventualno isključivanje „nestašnih". Dodjeljivanje korisničkih imena i lozinki znatno bi zakompliciralo sustav te učinilo mrežu gotovo neupotrebljivom za posjetitelje.
Sve što je korisnicima potrebno za pristup Internetu putem bežične (Wi-Fi) tehnologije je bežični mrežni adapter koji je danas sastavni dio gotovo svakog prijenosnog računala. Osim prijenosnih računala Wi-Fi adapteri su već sastavni dio mobilnih telefonskih uređaja novije generacije, kao i igraćih konzola (Playstation 3) a u obliku USB sticka jednostavno se dodaju i svakom stolnom računalu. Važeći standardi za bežičnu opremu su IEEE 802.11 (a/b/g/n).
Volio bih biti demantiran izjavama kako se uvelike radi na digitalizaciji grada, održavanju i nadzoru nad DTK-om, postavljanjem svjetlovoda, odnosno, jednom riječju, razvojem suvremene informatičke infrastrukture grada, no bojim se da se to neće skoro dogoditi. Treba razumjeti i određena ograničenja nametnuta proračunom, ali je nužno pratiti razvoj informatičko-komunikacijskih tehnologija te pokušati primijeniti neka novija, možda i jeftinija rješenja dok se proračun i planovi razvoja ne usuglase sa zdravim razumom. Do tada ćemo vjerojatno ostati sa samo jednim hot-spotom, onime na Korzu ili ne daj bože, krenuti u stihijsku i nedovoljno planirano širenje mreže.
Jedno od mogućih rješenja je i uvođenje bežične isprepletene mreže. Radi se o novijem nacrtu standarda (IEEE 802.11s) koji je djelomično implementiran i u Rijeci. Wireless mesh networks ne trebaju na svakoj pristupnoj točki vezu sa žičanom gradskom mrežom pa se mogu uspostaviti bez obzira na očiti zastoj u spomenutim, nužnim DTK operacijama. Navedene se mreže ponekad primjenjuju u slučajevima kada nema izgrađene nikakve žične infrastrukture kao što je predviđeno „One Laptop per Child" projektom. Projekt „prijenosnik za svako dijete" pokrenut je na Harvard MIT-u, kako bi se djeci u nerazvijenim zemljama Trećeg svijeta u Aziji, Africi i Južnoj Americi (ali i drugdje) omogućilo korištenje jeftinog računala (ispod 100$) i pristup internetu ili općenito mrežama bežičnim putem. Jedan od sudionika projekta je naš Ivan Krstić. Tijekom rada na projektu, dosta se radilo i na problemu bežičnih isprepletenih mreža.
Osim navedenih gradova u RH i pojedini gradovi u BiH su također žestoko krenuli u proces umrežavanja grada – primjer Tuzle. Kako u Europskoj uniji ne postoji čvrsti dogovor o pružanju usluga besplatnog bežičnog interneta, preko mreža u pojedinim gradovima pružaju se samo usluge gradskih servisa, dok ostali pružaju i uslugu cjelokupnog pristupa internetu. Dvojba je li bežični internet privatni posao ili univerzalno pravo korisnika razmatra se na mnogim stručnim ali i političkim skupovima. Takvim se mrežama dovode u nepovoljan položaj telekom operateri, dok građani očito profitiraju. Primjer Rijeke spominjan je u mnogim europskim i svjetskim medijima, na mnogim konferencijama i skupovima. Riječka mreža se sve više koristi i u svrhe cjeloživotnog obrazovanja građana, ali se ističe i kao posebno cijenjena usluga turistima i ostalim, posebno poslovnim posjetiteljima. Možemo li u Brodu nešto slično „prošvercati" u razvojne strategije i planove ili je za to prekasno?
